Postoje godine kada grad ćuti. I postoje godine kada grad više ne može. 2025. je bila ova druga. Beograd se te godine nije probudio uz protest. Probudio se u protestu. Kao u sopstvenoj koži koja je postala tesna. Studenti su prvi osetili da nema više prostora za normalnost. Građani su to samo kasnije priznali sebi. Najveći protest nije imao datum koji se pamti po kalendaru, nego po osećaju u grudima. Onom kada shvatiš da više nemaš gde da se povučeš, jer se grad povukao od tebe. Studenti bez lidera, ali…
Read MoreОзнака: Aleksandar od Beograda
Izborna godina
Malo je onih koji zaista veruju da će sledeće godine biti izbora. Raspisani – možda. Održani – vreme će špkazati. Pogledi su već uprti ka 2027. godini, i u tom pravcu se tiho, ali uporno, vodi kampanja. I vlast i opozicija se ponašaju kao da je vreme razvučeno, kao da se istorija može pauzirati dok se ne poprave rejting krivulje. Vlast se, po starom receptu, vratila na početak. Ponovo slušamo ista obećanja, iste misije, iste vizije i iste ciljeve koje smo već platili – i to skupo. Fokus je, naravno,…
Read MoreStabilnost
Stabilnost u ovoj zemlji nije stanje. Ona je obrazloženje. Kad se ne zna zašto je nešto urađeno – zbog stabilnosti. Kad se ne zna zašto nije – isto. Stabilnost je odgovor koji ne traži pitanje. O njoj se govori tiho, ali se koristi glasno. Pominje se kad se preti i kad se teši. U zavisnosti od potrebe, stabilnost je krhka ili snažna, ali uvek ugrožena. – Moramo da sačuvamo stabilnost – kaže ministar.– Od čega? – pita novinar.– Od nestabilnosti. To se smatra zatvorenim krugom. Stabilnost se ne vidi, ali…
Read MoreGrađanin
Građanin se u ovoj zemlji ne pojavljuje često. O njemu se govori, ali se retko vidi. Kad se vidi, vidi se iz daljine, u kadru, u masi, sa leđa. Građanin nema funkciju, osim da potvrdi da sistem postoji. Bez njega bi sve izgledalo suvišno. Građanin ustaje rano. Ne zato što želi, već zato što mora. On zna red: posao, red, račun, ćutanje. Redosled se ne menja, samo se cene pomeraju. Na televiziji govore o stabilnosti. Građanin gasi ton, ali ostavlja sliku. Navika. – Kažu da je bolje – kaže žena.–…
Read MoreKomisija
Komisija je formirana istog dana kada se desilo ono zbog čega je formirana. Tačnije, nekoliko sati kasnije, pošto je prvo trebalo utvrditi da se nešto zaista desilo, a zatim objasniti da to nije baš tako kako izgleda. Odluka o formiranju Komisije doneta je jednoglasno, iako se još nije znalo ko će u njoj sedeti, niti šta će tačno ispitivati. To se, u administrativnom smislu, smatra efikasnošću. Na čelu Komisije nalazi se Predsednik Komisije, čovek privremenog mandata i trajne funkcije. On je već predsedavao komisijama za prethodne slučajeve, za slične slučajeve…
Read MoreMinistarstvo najave
Ministarstvo Najave nalazi se u zgradi koja još nije završena, ali je svečano otvorena tri puta. Prvi put kad je postavljen kamen temeljac, drugi put kad je najavljeno useljenje, i treći put kad je objašnjeno zašto se još nije uselilo. Tabla na ulazu je trajna, iako se naziv ministarstva menja u zavisnosti od faze. Unutra je uvek prometno. Hodnicima se kreću ljudi sa fasciklama u kojima nema papira, jer se sve važno ionako već zna. Na zidovima vise mape budućnosti: strelice, krugovi i natpisi „uskoro“, „u toku“ i „istorijski“. Godine…
Read MoreSvečano otvaranje sutrašnjeg juče
U ovoj zemlji se više ne živi u sadašnjem vremenu. Sadašnjost je proglašena privremenim stanjem, nečim što traje dok ne počne ono pravo. A pravo, naravno, stalno kasni, ali je zato svečano najavljivano. Po mogućstvu uz maketu. Država danas funkcioniše kao saopštenje. Ono što nije rečeno – nije se ni desilo. Ono što je rečeno – tek treba da se proveri. A ono što je provereno – više nije važno, jer je već došlo novo objašnjenje. Na čelu svega nalazi se Predsednik Svečanosti. On ne upravlja, on inaugurše. Otvara puteve…
Read MoreUkinuta Nova godina
Ukinuta i Nova godina. Da bi se svi osećali bezbedno jer ne daj Bože nekog optimizma. Čudno. Šta je sledeće na kalendaru vlasti da se briše? Škole se zatvaraju jer đaci razmišljaju. Univerziteti postaju nepodobni jer studenti uče, pitaju i još gore, preispituju. Kulturne manifestacije brišu se iz kalendara, valjda zato što kultura ima tu nezgodnu naviku da ostavlja trag. U pozorištima — sumnjivi likovi. Predstave se i dalje igraju, da bi se reklo da se igraju. Kulturno zaštićena zdanja nestaju brže nego što se izdaje građevinska dozvola, jer, naravno,…
Read MoreDobro jutro Beograde! Kakva vam je vožnja u gradskom autobusu?
I dobro jutro svima koji još uvek imaju hrabrosti da zakorače u gradski autobus – taj safari, tu urbanu verziju prirodnog odabira gde preživljavaju najbrži, najspretniji i oni sa najmanje iluzija. Kakav vam je put danas? Nisam vas pitao slučajno – znam da vas niko nije pitao godinama. Dok god se autobusi nekako kotrljaju, dok god se vrata nekako zatvaraju (ponekad i otvore), a dok god vas neki čudan vetar nosi od prednjih ka zadnjim vratima, smatra se da je sve to deo folklora. Beogradskog, naravno. Onog prepoznatljivog, po kojem…
Read MoreDobro jutro Beograde! Dupli pas preko cele političke mape
Evo nas ponovo, u još jednom danu gde je jedina konstanta – senka. Sve je u senci: odluke, propisi, tenderi, nadstrešnice, izbori, a u poslednje vreme i zdrav razum. Sve stoji negde između „nije zvanično“ i „nekako se desilo“. U takvom polumraku najbolje se snalazi Trojanski konj, onaj večiti, uvek spreman da iskoči kad zatreba. Ne brukaju se da ga iznova izvuku, samo ga prelakiraju da liči na nešto novo, poput šatora, i eto – opet spektakl. A tu je i dupli pas, omiljeni trik za kratke političke akcije: jednom…
Read MoreDobro jutro, Beograde! Bar nekom
Probudio si se opet u polu-legalnom lunaparku gde su komunalci preko noći postali saobraćajci, gde su ulice zvanično pretvorene u improvizovane parking-garaže, a trotoari u mit — nešto o čemu se priča, ali se retko viđa. Još samo čekamo zvanično saopštenje da pešaci više nisu predviđeni planom razvoja grada, jer šetač ne donosi profit, a investitor donosi sve. I dok se grad širi brže od strpljenja njegovih stanovnika, raste i jedno jednostavno pitanje: ako se sve u Beogradu može prodati — zgrade, dvorišta, brda, obale, senke drveća — koja je…
Read MoreDruštvo se promenilo — politika nije shvatila
Vladajuća stranka poslednjih nedelja otvara teme kao da baca petarde u mrak: svuda pucketa, ali se ni jedna ne osvetli dovoljno da bi neko proverio šta se zapravo dešava u pozadini. Iako deluje nasumično, taj haos nije slučajan. Baš kao i u matematičkoj teoriji haosa, i ovde početni uslovi određuju kraj: jednom kada sistem krene nizbrdo, više nema povratka. Ostatak priče samo je varijacija na temu — beskonačno zanimljiva onima koji je proučavaju, i beskonačno dosadna svima koji su prinuđeni da u njoj žive. A početni uslov? Vrlo jednostavan: vlast…
Read MoreJa Beograd — Hram Svetog Save
Ja sam Beograd. I ako me ikada upitaš gde je deo moga srca najbliže nebu, reći ću ti — na Vračaru. Tamo gde sam, pre više od četiri veka, gledao kako plamen proguta mošti onoga koji me je krstio, učio i vodio — Svetog Save. Bila je 1595. godina kada su Osmanlije donele odluku da me ponize, ali nisu znali da vatra može da uništi telo, ali ne i pamćenje. Na tom mestu, gde je dim mučno ustajao prema mojim oblacima, u meni je nikla odluka: jednog dana podići ću…
Read MoreNajveće brisanje kulturnog pamćenja u istoriji Srbije
U Srbiji su se mnoge stvari menjale preko noći, ali retko šta tako brutalno i sveobuhvatno kao najnoviji pokušaj vlasti da jednim „autentičnim tumačenjem“ izbriše čitavo urbano i kulturno tkivo Beograda.Nezabeleženo u modernoj istoriji, u samo jednoj skupštinskoj proceduri – i to ne kroz raspravu, ne kroz zakon, nego kroz „tumačenje“ – vlast pokušava da ukloni zaštitu sa desetine nepokretnih kulturnih dobara, uključujući i Vaznesenjsku crkvu, JDP – Manjež, Oficirski dom (SKC), Kasarnu sedmog puka, Aman u Kneza Miloša, pa sve do ključnih državnih palata iz 19. i 20. veka.…
Read MoreAustralijan open 2012.: Novak Đoković protiv Rafaela Nadala u najdužem i najboljem finalu u istoriji grend slema!
Melburn, 29. januar 2012. – U finalu koje će zauvek ostati upisano u istoriju sporta, Novak Đoković i Rafael Nadal odigrali su najduže grend slem finale u Open eri, maraton koji je trajao neverovatnih 5 sati i 53 minuta. Na kraju iscrpljujuće borbe, Novak Đoković je slavio rezultatom 5:7, 6:4, 6:2, 6:7(5), 7:5, odbranivši titulu šampiona Australijan opena i učvrstivši svoju poziciju najboljeg tenisera sveta. Rod Lejver arena bila je sinoć mesto gde se sport prestao meriti samo poenima i gemovima – gde je fizička izdržljivost, mentalna snaga i čista…
Read MoreVimbldon 2019: Novak Đoković protiv Rodžera Federera najduže finale u singlu u istoriji Vimbldona
Datum: 14. jul 2019.Mesto: Centralni teren, VimbldonTrajanje meča: 4 sata i 57 minuta – najduže finale u istoriji turniraRezultat: Novak Đoković – Rodžer Federer 7:6(5), 1:6, 7:6(4), 4:6, 13:12(3) Kada su Novak Đoković i Rodžer Federer izašli na centar korta 14. jula 2019. godine, publika na Vimbldonu znala je da će gledati klasik. Ali niko nije mogao da predvidi da će svedočiti najdužem finalu u istoriji turnira, meču koji će pomeriti granice izdržljivosti, tehničke preciznosti i mentalne snage. To veče, trava je delovala mekše nego ikada, vazduh teži, a svaki…
Read MorePrvi večiti derbi u Beogradu
Beograd, 5. januar 1947. – dok je grad bio pokriven slojem snega, a košava nemilosrdno šibala ulice, na stadionu Centralnog doma Jugoslovenske armije skupljeno je oko 4.000 najhrabrijih navijača. Temperatura se spustila na neverovatnih minus 19 stepeni, ali to nije omelo publiku da prisustvuje prvom zvaničnom susretu večitih rivala – Partizana i Crvene zvezde. Ova utakmica, deo trinaestog kola Prve savezne lige u sezoni 1946/47, označila je početak jednog od najdugotrajnijih i najstrastvenijih rivalstava u istoriji jugoslovenskog i srpskog fudbala. Pre ove zvanične utakmice, timovi su se sreli samo jednom,…
Read MoreJa, Beograd – Vrabac
Vrabac je nezvanično simbol Beograda, a ipak, i do danas, njegova mala senka lebdi nad mojim ulicama, parkom, dvorištima – opominjući i podsećajući. Zašto baš on? Zašto baš mala ptica, dok sam ja grad ratnika, trgovaca, umetnika i sanjara? Priča vodi daleko, u leto 1456. godine, kada su moji bedemi ponosno stajali, a nebo nad mnom bilo natovareno neizvesnošću. Opsada Beograda počela je 4. jula. Sultanske trupe Mehmeda II, poznatog kao Osvajač, nadirale su ka mojim vratima. Svi moji stanovnici – vojni i civili – držali su dah, dok su…
Read MoreJA, BEOGRAD — PATRIJARH PAVLE
Ja sam Beograd koji pamti korake, i tihe i teške, i one koji odjeknu kao topovi, i one koji kao molitva samo dotaknu kamen pa nestanu.A jedan par koraka nikada nisam zaboravio.Lagani, neprimetni, kao da hodaju po vodi, a ne po asfaltu.To su bili njegovi — koraci Patrijarha Pavla. Znaš, ja sam mnogo vidio: careve koji nose zlatne krune, vojvode što podižu sablje, političare što podižu glas.Svašta čovek uz mene nauči — i da se ljudi često prave veći nego što jesu.Ali on… on se trudio da bude manji.Da bude…
Read MoreHemijska olovka u zameni za istoriju
U neka davna vremena, knez Miloš je zidao temelje grada i institucija. Ulicu kojom danas prolazimo, a koja nosi njegovo ime, gradio je uz pretnje, uz podozrenja tadašnjih turskih vlasti. Ali Miloš, kakav je bio, znao je šta znači utemeljiti državu. I znao je dati adekvatan, srpskim rečnikom, odgovor turcima. Od tada su ratovi dolazili kao godišnja doba. Turci su rušili, pa Austro-Ugari, pa Nemci. Ali ko god bi došao, ponovo bi zidao ono što je imalo smisla — škole, bolnice, zdanja, spomenike, tragove. Čak su i komunisti, u svom…
Read More