Narodna verovanja o Svetoj velikomučenici Varvari

U narodu se Sveta Varvara poštuje kao moćna zaštitnica od iznenadne i teške smrti, naročito od groma, munje, požara i nagle bolesti. Veruje se da onaj ko joj se iskreno moli neće umreti nepripremljen, bez reči, bez ispovesti i bez sveće. U mnogim krajevima se govorilo: „Ko slavi Svetu Varvaru, grom mu kuću zaobiđe.“ Zato su je naročito poštovali rudari, topdžije, kovači i svi koji rade s vatrom i gvozdenom silom, jer je njen otac poginuo od groma, pa se smatralo da ona ima vlast nad nebeskom vatrom. Na dan…

Read More

Legenda o Svetoj velikomučenici Varvari

U davna vremena, kada su gradovi još slušali idole, a zvezde se činile bližima nego ljudi, živeo je u Iliopolju Misirskom bogat i moćan čovek po imenu Dioskor. Imao je samo jedno čedo – kćer Varvaru, lepu kao jutarnja svetlost i mudru kao tišina pred molitvu. Bojeći se sveta i zavideći sudbini, zatvori je otac u kulu visoku, da je ne vidi sunce ni ljudi, da joj um ne ode dalje od zidova koje je sam podigao. U kuli joj dade sve što telo želi: sluškinje, zlato, ugodnosti i idole…

Read More

Narodni običaji na dan Svete Varvare

U srpskom narodu postoji starinski običaj da se uoči Svete Varvare kuva žito, zvano varica. Lonac sa varicom ostavlja se uveče pored vatre da tiho uvri tokom noći. Sutradan, na Varvarin dan, gleda se sa koje je strane žito najviše navrilo, pa se veruje da upravo sa te strane treba sejati pšenicu ako se želi dobar i rodovitni usev. Varena varica jede se u kući, a deo se prosipa na mesto gde se uzima voda za piće, da bi godina bila zdrava i blagoslovena. Mešana sa solju, daje se i…

Read More

Milan Obrenović (vojvoda)

Milan Obrenović (Brusnica, između 1767. i 1780 – Bukurešt, 16. decembar 1810) Milan Obrenović bio je rudnički vojvoda u Prvom srpskom ustanku, član Praviteljstvujuščeg sovjeta i polubrat po majci kneza Miloša Obrenovića. Smatra se prvom istaknutom istorijskom ličnošću iz porodice Obrenović koja je kasnije dala vladajuću dinastiju Srbije. Poreklo i porodica Rođen je u Brusnici oko 1770. godine, kao sin Obrena Martinovića i Višnje, rođene u Donjoj Trepči. Imao je brata Jakova i sestru Stanu. Nakon Obrenove smrti, Višnja se preudala za Teodora Mihailovića iz Gornje Dobrinje, sa kojim je…

Read More

Vasa Pomorišac

Vasa Pomorišac (Modoš, 15. decembar 1893 – Beograd, 9. septembar 1961) bio je srpski slikar, univerzitetski profesor i likovni kritičar. Biografija Vasa Pomorišac rođen je 1893. godine u Jaši Tomiću (tada Modoš), u Banatu. Rano je pokazao interesovanje za crtanje i slikarstvo. Umetničko obrazovanje započeo je u Zagrebu, a nastavio u Minhenu, gde se upoznao sa savremenim evropskim tokovima u umetnosti i strogim akademskim pristupom formi i kompoziciji. Prvi svetski rat Sa izbijanjem Prvog svetskog rata priključio se srpskoj vojsci. Prošao je Albansku golgotu, nakon čega je boravio u Engleskoj.…

Read More

Ana Besarab — Poslednja srpska carica

U maglovitom i nemirnom dobu Balkana krajem XIV i početkom XV veka, među viteškim vladarima i senkama opsade, pojavila se Ana Besarab — žena čije ime simbolizuje kraj jedne epohe. Poslednja srpska carica koja je svojom ličnošću i brakom nastojala da očuva državnost i dostojanstvo Srbije. Ana je bila kći moćnog vlaškog vojvode Mirče Starijeg, vladara koji je održavao ravnotežu između Ugarske, Osmanskog carstva i srpskih zemalja. Njena venčanje sa Urošem V Nejakim, srpskim despotom i kasnije titularnim carem, oko 1402. godine, predstavljala je više od porodične veze — bio…

Read More

Smrt cara Uroša Nejakog

Jesen je već pritisla šume, a dan se rano lomio u hladnoći. Lov je bio zakazan, ali bez veselja. Tako je naredio kralj Vukašin — da se ide tiho, bez truba, bez velike pratnje. Govorio je da gora bolje daje plen kad ne zna ko prolazi kroz nju. Car Uroš je jahao za njim, korak iza, kao senka koja zna gde joj je mesto. Nije nosio krunu. Samo lagan ogrtač i krst o vratu. Kad bi ga neko gledao sa strane, rekao bi da je to kaluđer, ne car. A…

Read More

Stefan Uroš V Nejaki — poslednji car i tiha propast jednog carstva

Kada je u jesen 1355. godine, negde na putu između Skoplja i Prizrena, umro car Stefan Dušan, Srbija je ostala bez čoveka čija je senka držala carstvo na okupu. Vest o njegovoj smrti širila se brže od glasnika, a sa njom i nemir: veliki su znali da dolazi vreme bez jake ruke. Na presto je stupio njegov sin, Stefan Uroš V, mlad, tih i više sklon knjizi i molitvi nego sablji i kazni. Istorija će ga upamtiti kao Nejakog, ali vreme u koje je stupio bilo je jače od jednog…

Read More

Srpsko-turski rat (1876–1878)

Ustanci u Hercegovini i politički kontekst Srpski ustanici su 1875. godine podigli ustanak u Hercegovini, tada u sastavu Osmanskog Carstva. Ustanak je bio više usmeren protiv lokalnih feudalnih vlasti nego protiv centralne vlasti u Carigradu, ali je ubrzo pokrenuo seriju pobuna i sukoba protiv Osmanskog Carstva na Balkanu. U tim okolnostima, dve vazalne kneževine – Srbija i Crna Gora – nisu mogle ostati po strani i 18. juna 1876. objavljuju rat Osmanskom Carstvu. Međutim, političke prilike u Evropi nisu išle u korist Srbije; Evropa je formalno ignorisala srpske molbe za…

Read More

Narodna verovanja u nekoliko država o Svetom Andreju Prvozvanom

Kad je Gospod pozvao prvog od svojih učenika, Svetog Andreja Prvozvanog, da krene za Njim, kaže se da je Andrej u istom danu ostavio i mrežu i dom, i bez reči pošao za Večnom Svetlošću. Narod je verovao da čovek koji je prvi pošao za Hristom mora i prvi da stigne tamo gde čoveku treba zaštita, uteha i putokaz. I tako je, u pričama od planine do ravnice, još od starih vremena Andrej postao zaštitnik prirode, stoke, doma, i prvenstveno — vukova. Ali legenda koja se priča širom naših krajeva…

Read More

Narodni običaji i verovanja za Svetog Andreja Prvozvanog

NARODNI OBIČAJI I VEROVANJA ZA ANDREJDAN U srpskom narodu Sveti Andrej se smatra gospodarom životinja, posebno vukova. Veruje se da on toga dana „veže vukovima vilice“, kako bi ljudi i stoka bili zaštićeni preko zime.Zato se Andrijevdan odavno poštuje kao dan kada se ne radi ništa što bi moglo „na ljutnju“ životinjama. Uobičajeno se: Na ovaj dan se često pripremaju jewna jela od kukuruza, pšenice, pasulja.Ponekad se u kući drži puna činija žita ili zrnevlja „da godina bude puna kao zrno“. U nekim krajevima: gazdarica ostavlja na stolu hleb i…

Read More

Legenda o Svetim mučenicima Paramon i Filumen, i drugih 370

U ona davna vremena, kad je Vitinijom hodao glas o silnom knezu Akvilinu, beše zemlja turobna, a narod u strahu. Jer knez taj ne beše čovek meka srca, već vladar koji se silom razume, a na veru hrišćansku gnevno ustade. Kažu stariji da je njegova senka padala daleko, a gde god bi prošla, mir bi se uvlačio u zemlju kao u raku. Jednoga dana uhvati knez 370 hrišćana – muževa skromnih, blagih očiju i čistih srca. Svezane ih povede do hrama morskoga boga Posejdona, gde kip beše hladan kao stena,…

Read More

Prota Mateja Nenadović

Uvod Prota Mateja Nenadović (Brankovina, 26. februar 1777 — Valjevo, 11. decembar 1854) bio je istaknuti srpski prota, vojvoda u Prvom srpskom ustanku, političar i diplomata. Kao prvi predsednik Praviteljstvujuščeg sovjeta, Nenadović je imao ključnu ulogu u organizaciji ustaničke vlasti i diplomatiji. Njegovi Memoari predstavljaju dragocen izvor za proučavanje istorije Srbije početkom 19. veka, kombinujući književnu vrednost i svedočanstvo o društvenim, političkim i vojnim prilikama tog vremena. Rani život i obrazovanje Mateja Nenadović rodio se 26. februara/10. marta 1777. godine u Brankovini, kao sin Alekse Nenadovića i Jovane Đelmašević. Porodica…

Read More

Legenda o Prepodobnomučeniku Stefanu

Kažu da je u vreme kada su šume bile gušće, a tišina punija Boga nego vazduha, u jednom manastiru živeo monah Stefan — tankog glasa, ali širokog srca, koje je pulsiralo kao živa sveća pred Gospodom. Od malena je bio sklon miru. Dok su druga deca trčala po poljima, on je skupljao kamenčiće neobičnih oblika i nosio ih u crkvu, jer mu se činilo da i kamenje može da peva hvalu Tvorcu ako ga neko nežno posluša. U manastir je došao mlad, ali su bratija govorili da je od prvog…

Read More

Legenda o Svetom mučeniku Jakovu Persijancu

Kažu starci da se davno, u dalekoj Persiji, pod visokim zidinama grada koji je mirisao na tamjan i žeravicu, rodio mladić po imenu Jakov. Rođen u porodici uglednoj i imućnoj, bio je od detinjstva tih, blag, ali i čvrst kao čelik koji se kuje u planinskim kovnicama. Učitelji su ga voleli, narod ga poštovao, a sam vladar — ohol i nadmen — smatrao ga jednim od svojih najodanijih služitelja. U tim vremenima hrišćanski put bio je uska staza, skrivena od očiju vlasti. Hrišćani su se nazivali „oni što se klanjaju…

Read More

Laza i Lenka — jedna od srpkih ljubavnih priča

Kada je Laza Kostić prvi put stupio u kuću bogatog bačkog veleposednika Lazara Dunđerskog u Čeneju, bio je u šestoj deceniji života — umoran od političkih borbi, opterećen dugogodišnjim nesporazumima sa narodnim prvacima, razočaran u prijateljstva i ideale iz mladosti. U tom trenutku nije mogao ni da sluti da će jedna devojka, dvadesetogodišnja Lenka, ući u njegov život kao najsvetliji i najbolniji plamen koji će ikada poneti. Prvi susret — susret dveju epoha Lenka Dunđerski (1870–1895), kći Lazara Dunđerskog, bila je vaspitana u duhu evropske kulture: govorila je strane jezike,…

Read More

Laza Kostić

Lazar “Laza” Kostić rođen je 12. februara 1841. godine u selu Kovilju, u Sremu, u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji. Potekao je iz porodice uglednih vojvođanskih Srba, gde je disciplina vojničkog sveta živela uporedo sa snažnim osećajem nacionalne pripadnosti. Rano detinjstvo proveo je u provincijskom, mirnom ambijentu koji mu je omogućio prva upoznavanja sa narodnom poezijom, junačkim pesmama i epskom tradicijom — semenom koje će kasnije izrasti u duboko proživljeni kulturni i duhovni sistem u njegovoj književnosti. Osnovno obrazovanje stekao je u Novom Sadu, a školovanje nastavio u Pančevu i Segedinu. Već…

Read More

Lenka Dunđerski

U istoriji srpske kulture postoje ličnosti koje su za života bile tek tihe, nenametljive pojave, ali su posle smrti prerasle u simbole veće od svake lične sudbine. Lenka Dunđerski je jedna od njih — devojka čiji kratki život, neproživljene godine i rano ugašena svetlost odjekuju daleko jače nego što bi iko mogao zamisliti u vreme dok je koračala kroz salaše Čeneja i svečane sobe porodičnog doma. Rođenje sveta na salašu Dunđerskih Rođena 18. februara 1870. godine kao kći Lazara Dunđerskog, jednog od najbogatijih i najuglednijih Srba u Habzburškoj monarhiji, Lenka…

Read More

Prepodobni Alimpije Stolpnik – čovek koji je podigao sebe da bi podigao svet

U danima kada se vera rađala kao tihi žar u dušama ljudi, a svetinja se nalazila pod senkom starih paganskih sruševina, rodio se čovek čije je ime vekovima odzvanjalo kao primer trpljenja, podviga i nade – Prepodobni Alimpije Stolpnik, jedan od najvećih podvižnika istočnog hrišćanstva. Rano detinjstvo i poziv koji se ne odbija Rođen je u Adrijanopolju u Maloj Aziji, u čestitoj, hrišćanskoj kući. Roditelji mu behu blagočestivi, imućni, ali pre svega – milostivi. Kao dete, Alimpije nije trčao za razonodom. Dok su njegovi vršnjaci jurili po poljima, on se…

Read More