Milan Obrenović
(Brusnica, između 1767. i 1780 – Bukurešt, 16. decembar 1810)
Milan Obrenović bio je rudnički vojvoda u Prvom srpskom ustanku, član Praviteljstvujuščeg sovjeta i polubrat po majci kneza Miloša Obrenovića. Smatra se prvom istaknutom istorijskom ličnošću iz porodice Obrenović koja je kasnije dala vladajuću dinastiju Srbije.
Poreklo i porodica
Rođen je u Brusnici oko 1770. godine, kao sin Obrena Martinovića i Višnje, rođene u Donjoj Trepči. Imao je brata Jakova i sestru Stanu. Nakon Obrenove smrti, Višnja se preudala za Teodora Mihailovića iz Gornje Dobrinje, sa kojim je dobila sinove Miloša, Jovana i Jevrema.
Time je Milan bio polubrat kneza Miloša Obrenovića, budućeg vladara Srbije.
Privredna delatnost
Pre ustanka, Milan i njegov brat Jakov bavili su se trgovinom stokom, a u taj posao su 1803. godine uključili i mlađeg polubrata Miloša. Milan je živeo na očevom imanju u Brusnici i vremenom postao jedan od najbogatijih i najuglednijih ljudi Rudničke nahije, uporedo sa Nikolom Milićevićem Lunjevicom.
Uloga u Prvom srpskom ustanku
Učestvovao je na Ostružničkoj skupštini maja 1804. godine i ubrzo se istakao kao jedan od sposobnijih ustaničkih starešina. Karađorđe mu je poverio titulu rudničkog vojvode, a 1810. godine i zvaničnu upravu nad Rudničkom nahijom.
Kao vojvoda, učestvovao je u:
- opsadama Jagodine, Beograda i Užica
- Boju na Mišaru
- pohodima ka Starom Rasu, Sjenici i Suvodolu (1809)
U proleće 1809. zajedno sa Rakom Levajcem poveo je oko 3.500 ustanika preko Kolašina ka crnogorskoj granici i Vasojevićima.
Diplomatska i vojna služba u Vlaškoj
Od 1809. godine bio je srpski deputat pri ruskom poslanstvu u Vlaškoj. Njegov glavni zadatak bio je prikupljanje dobrovoljaca za pomoć ustanicima. Sakupio je između 4.000 i 5.000 ljudi, uglavnom Kozaka, koji su sa Srbima učestvovali u oslobađanju Poreča (današnji Donji Milanovac), Brze Palanke i drugih mesta.
Za zasluge je:
- nagrađen sabljom ukazom kneza Pjotra Bagrationa (21. decembar 1809)
- odlikovan srebrnom medaljom cara Aleksandra I, po ukazu potpisanom u Bukureštu 4. aprila 1810.
Porodica
Bio je oženjen Stojom, sa kojom je imao sina Hristifora (Ristu), jedinog potomka. Hristifor je završio Vojnu akademiju u Petrogradu 1822. godine, služio u ruskoj vojsci i umro mlad od tuberkuloze 1825. godine.
Smrt i kontroverze
Milan Obrenović je iznenada umro u Bukureštu 16. decembra 1810. godine. Vuk Karadžić je u „Istorijskim spisima“ izneo tvrdnju da je otrovan po nalogu Karađorđa, nakon političkog sukoba i opozicionog delovanja Milana Obrenovića zajedno sa Milenkom Stojkovićem i Petrom Dobrnjcem. Ovu tvrdnju je Lazar Arsenijević Batalaka odlučno odbacio, smatrajući je klevetom.
Sahrana i sećanje
Prvobitno je sahranjen u Bukureštu. Njegove posmrtne ostatke knez Miloš je tokom 1830-ih preneo na svoje imanje u Herešti (Vlaška). U aprilu 1995. godine, kosti vojvode Milana Obrenovića konačno su prenete u rodnu Brusnicu i uz državne počasti sahranjene u porti Crkve Svetog Nikole, u porodičnoj grobnici Obrenovića.
Istorijski značaj
Iako nije doživeo uspostavljanje srpske države, Milan Obrenović:
- dao je političku težinu prezimenu Obrenović još u vreme ustanka
- imao ključnu vojnu i diplomatsku ulogu
- ostao upamćen kao snažna, ali tragična ličnost Prvog ustanka
Po njemu je Gornji Milanovac 1859. godine dobio ime, dok je Donji Milanovac nazvan po knezu Milanu, sinu Miloša Obrenovića.
