Pojas Presvete Bogorodice (grč. Ζώνη τῆς ὑπεραγίας Θεοτόκου) predstavlja jednu od najpoštovanijih relikvija u hrišćanskom svetu. Prema pravoslavnom predanju, reč je o pojasu koji je za života nosila Presveta Bogorodica — majka Isusa Hrista. U pravoslavlju se smatra ne samo svetinjom iz vremena zemaljskog života Bogorodice, već i simbolom njene zaštite, utehe i materinskog pokrova nad vernicima.
Najveći sačuvani deo relikvije danas se čuva u Manastir Vatoped na Sveta gora, jednom od najznačajnijih pravoslavnih manastira.
Predanje o nastanku relikvije
Prema pravoslavnom Svetom predanju, nakon Uspenja Presvete Bogorodice apostoli su njeno telo sahranili u Jerusalimu. Međutim, apostol Toma nije stigao na vreme da prisustvuje sahrani. Kada je tri dana kasnije zamolio da poslednji put vidi Bogorodicu, apostoli su otvorili grobnicu i otkrili da tela više nema.
U tom trenutku, prema predanju, Presveta Bogorodica javila se apostolu Tomi i predala mu svoj pojas kao znak utehe i potvrdu njenog vaznesenja na Nebo. Taj događaj postao je temelj kasnijeg poštovanja ove relikvije u Istočnoj crkvi.
Tradicionalno se veruje da je pojas bio izrađen od kamilje dlake i da ga je sama Bogorodica isplela.
Pojas u ranohrišćanskoj tradiciji
Najstariji pouzdani istorijski izvori o Pojasu Presvete Bogorodice pojavljuju se tek u 10. veku, iako je samo predanje mnogo starije. Prema crkvenim zapisima, relikvija je prvobitno čuvana u Jerusalimu, a potom preneta u grad Zelu u Kapadokiji.
Kasnije je, tokom vladavine cara Justina II u 6. veku, pojas prenet u Carigrad i položen u čuvenu Halkopratijsku crkvu, jednu od najvažnijih bogorodičnih svetinja Vizantije. Za njegovo čuvanje podignuta je posebna kapela poznata kao Agija Soros („Sveti Kovčeg”).
U vizantijskom periodu pojas je bio povezan sa brojnim predanjima o čudesnim isceljenjima. Posebno je poznata priča o carici Zoji Karbonopsini, supruzi cara Lava VI Mudrog. Prema predanju, Zoja je bolovala od teške bolesti i bila mučena zlim duhom. Nakon što je pojas položen iznad njene glave, potpuno je ozdravila.
Iz zahvalnosti, carica je relikviju izvezla zlatnim nitima, zbog čega pojas i danas ima prepoznatljiv izgled.
Ustanovljenje praznika
Vizantijski car Manojlo I Komnin u 12. veku zvanično je ustanovio praznik:
Polaganje česnog pojasa Presvete Bogorodice
Pravoslavna crkva ovaj praznik obeležava:
- 31. avgusta po julijanskom kalendaru
- odnosno 13. septembra po gregorijanskom kalendaru
Praznik je posebno poštovan među ženama, porodiljama i supružnicima koji se mole za potomstvo.
Kako je pojas dospeo na Svetu goru
Istorija relikvije nakon pada Vizantije delimično je obavijena neizvesnošću. Prema srpskom predanju, pojas je u posed dobio Knez Lazar Hrebeljanović, koji ga je potom darovao manastiru Vatoped zajedno sa delom Časnog krsta.
Druga istorijska tradicija navodi da je relikviju manastiru poklonio vizantijski car Jovan VI Kantakuzin.
Bez obzira na različite verzije, manastir Vatoped vekovima ostaje glavno mesto čuvanja svetinje.
Danas se pojas čuva u srebrnom kovčežiću unutar sabornog hrama manastira i iznosi se samo u posebnim prilikama i tokom velikih litija.
Čuda i verovanja
U pravoslavnoj tradiciji Pojas Presvete Bogorodice smatra se relikvijom povezanom sa:
- isceljenjima,
- zaštitom porodice,
- pomoći nerotkinjama,
- lakšim porođajem,
- duhovnim utehama.
Posebno je rasprostranjeno verovanje da molitva pred pojasom pomaže supružnicima koji ne mogu da imaju dece. Zbog toga hiljade vernika svake godine posećuju Vatoped ili crkve u kojima se nalaze delovi relikvije.
U mnogim balkanskim narodnim običajima žene su nosile osvećene pojaseve ili trake povezane sa kultom Bogorodice kao simbol zaštite tokom trudnoće i porođaja.
Gde se danas čuvaju delovi relikvije
Pored manastira Vatoped, delovi ili predanja o Pojasu Presvete Bogorodice vezuju se za više mesta širom sveta:
- Manastir Vatoped
- Trooditissa Monastery
- Blachernae Church
- Kazanjski sabor
- Um al-Zunnar Church
- Cathedral of Prato — gde se čuva poznata katolička relikvija Sacra Cintola
Sirijski pojas iz Homsa
Posebno mesto zauzima relikvija koja se čuva u sirijskom gradu Homsu, u drevnoj crkvi Um al-Zunar. Prema siro-jakovitskom predanju, pojas je apostol Toma doneo iz Indije u Siriju tokom 5. veka.
Relikvija je vekovima bila skrivena u oltaru crkve, a ponovo je pronađena tek 1953. godine. Tokom rata u Siriji privremeno je evakuisana, da bi 2014. bila vraćena u obnovljeni hram.
Pojas Presvete Bogorodice u umetnosti
Motiv predavanja pojasa apostolu Tomi postao je veoma popularan i u zapadnoj umetnosti. U italijanskoj renesansi naročito je poznat ikonografski motiv:
Madonna della Cintola („Madona od pojasa”).
Na slikama se često prikazuje trenutak kada Bogorodica sa neba predaje pojas apostolu Tomi kao znak svog vaznesenja.
Značaj u pravoslavlju
Za pravoslavne vernike Pojas Presvete Bogorodice nije samo istorijska relikvija već simbol:
- neprekidnog prisustva Bogorodice među ljudima,
- majčinske zaštite,
- nade,
- plodnosti,
- i vere u čuda Božja.
U mnogim pravoslavnim zemljama vernici sa velikim poštovanjem dočekuju delove pojasa kada se iznose na poklonjenje, a događaji povezani sa ovom relikvijom okupljaju desetine hiljada ljudi.
Foto: Ilustracija/ AI
