Drugi deo: 1915–1916**(Zabeleške kaplara Milana J., 20 godina, četa „Ruzmarini“) Opet su došli. Ovog puta ne samo Austrijanci — već i Nemačka i Bugarska. Oficiri govore tiho, ali znaju svi: ovo je najteži trenutak koji je Srbija videla. Od moje stare čete ostalo nas je jedanaest. Dobili smo pojačanje, ali su to deca mlađa od nas godinu dana, pa opet — sada mi izgledaju kao klinci iz školskog dvorišta.Setim se sebe od prošle godine i ne mogu da verujem koliko se čovek promeni kad preživi Mačkov kamen. Stigla je naredba:…
Read MoreКатегорија: BEOGRADSKE PRIČE
Beogradske price,price iz Beograda,Beogradska prica
Ratni dnevnik jednog od 1300 kaplara iz Beograda 1914.
Prvi deo: Avgust–decembar 1914.(Zabeleške kaplara Milana J., 19 godina, „Ruzmarini“) Primili su nas u školu rezervnih oficira. Kažu da je obuka skraćena na nekoliko dana. Niko to ne kaže naglas, ali jasno je zašto: oficira nema. Oni što su vodili protiv Turaka i Bugara mahom su pali ili su u bolnicama.Mi — studenti — popunjavamo praznine. Majka mi je dala mali metar ruzmarina da nosim u bluzama odore. „Za sreću“, kaže. Nas iz Beograda i bliže okoline tako i zovu — Ruzmarini. Konačno smo sređeni u čete. Šest ih je:…
Read MoreKifle
Napomena autora Ova priča je nastala prema istinitom događaju iz Beograda.Imena nisu važna, jer ovo nije priča o jednom životu, već o svim onim tihim životima koji se ne čuju. Kifle Na fakultetu su ih svi znali.Nisu bili najglasniji ni najlepši, ali su se držali za ruke i kad nije trebalo.U hodniku, na stepenicama, u menzi.Čak i kad su nosili knjige, makar bi prsti jedno drugom doticali rukav, kao da se boje da bi i na trenutak mogli da se izgube. Ona je učila više, on se smejao glasnije, i…
Read MoreZavet pred Dunavom
Dunav je te večeri bio miran, gotovo nepomičan.Sedeo sam na obali, s notesom u krilu i šakama koje nisu znale da li da pišu ili ćute.Bio sam došao da završim priču o pradedi — vojniku koji se nikada nije vratio s fronta.Kažu da je poslednji put viđen negde pod Cerom. Sa sobom sam nosio stari sanduk.U njemu — nekoliko požutelih papira, fotografija bez lica, i pismo bez potpisa.Na njemu je pisalo: „Ako ne preživim, more će ga čuvati za tebe.“ Pismo je bilo sa Soluna.Papir tanak, gotovo providan, ali mastilo…
Read MoreSulejman i trinaest šatora
Sulejman i trinaest šatora Sulejman postavi trinaest šatora.U prvim šatorima — kupljena raja,jede, pije, hvali ime sultanovo,jer tako se valja. U drugim šatorima, malo odmaknutim,janjičari sede, u dukate se ogrću,pričaju o krvi, o bojevima,o sabljama što pamte imena. U trećijem šatoru — oružje teško,sabljama i puškama postelja prostira,svaka čeka ruku što naređuje,svaka zna ime onog koga će da sretne. A iza njih, gde ni vetar ne sme,šatori prazni, straža bez lica,zvuk bubnja što udara samo srce noći. I tek na kraju — šator Sulejmanov,od svile i straha satkan,u njemu tišina,…
Read MorePovratak u selo
Jutro je bilo bez boje.Nebo sivo, zemlja mokra, a između njih — čovek koji se vraća.Išao je polako, s ranjem na ramenu, sa koracima koji su više pamtili nego išli.Zvao se Ilija.Posle četiri godine rata, četiri zime bez ognjišta, četiri leta bez roda, konačno je video brdo iznad svog sela. Miris dima dopirao je s druge strane doline. Nije znao da li je to dim iz kuće ili dim iz sećanja.Zastao je.Kraj puta, u travi, ležao je zarđali bajonet, napola u zemlji. Pogledao ga je kratko, pa ga ostavio gde…
Read MoreOna i diktator: BAŠ STE OPASNI
Uvod Svaka sličnost sa stvarnošću je stvar percepcije. Sve što sledi nije direktan zapis događaja, ali je događaj zapis istorije. Beograd je noću težak i tih, sa svetlima koja trepere kroz kišu i oblake dima sa ulica. Grad diše kao živo biće, ali u njegovim uglovima vlada tišina koja pritiska. Svaka zgrada, svaki ekran, svaka kamera čuva svoj sloj moći. U ovom prostoru, gde je pažnja uvek na nekom, a kontrola je valuta, pojavljuje se novinar. Nosi mikrofon kao produžetak volje, oči sve prate i beleže. Svaka rečenica koju izgovori…
Read MorePisma sa Soluna
U logoru kraj mora, jutra su bila bleda i slana.Talasi su tukli o obalu, a miris algi mešao se s mirisom znoja i gvožđa.Srbija je sada daleko, ali nije nestala. Živela je u svakoj reči, u svakom dahu, u svakoj tišini između pucnjeva. Vojnik Marko sedeo je na sanduku od municije, naslonjen na bajonet. Na kolenima mu — stari notes, poderan i zamazan. Pisao je već peto pismo. Nijedno nije poslao. „Draga moja Mileno,Ovde je sve modro i tiho. More diše kao čovek. Uveče se čuje kako stenje, kao da…
Read MoreNa Drini
Noć je bila tiha, hladna, i prepuna šuma reke.Drina je tekla sporo, kao da i sama sluša ono što se s obe strane odvija. Po mesečini je izgledala kao sablja — tanka, blistava, spremna da preseče zemlju na dvoje. Na srpskoj obali, vojnik Jovan stražario je kraj vlažnog rova.Bio je iz Ljubovije. Znao je svaki kamen i svaki oblak iznad te reke. Znao je gde voda menja boju, gde se jata riba skupljaju, gde se čuju čaplje ujutru.Sad mu je sve to izgledalo tuđe.Isti pejzaž, a druga duša. Sa druge…
Read MoreIspod Kolubare
Sneg se mešao s blatom, a blato s krvlju. I nije se više znalo gde prestaje zemlja, a gde počinje čovek.Kolubara je tekla mutno, otežalo, kao da i sama nosi na sebi teret svega što je tih dana videla. U rovovima, tišina je bila teža od topovske grmljavine. Svaki vojnik znao je da će sledeći dan možda biti poslednji, ali niko o tome nije govorio. Ćutanje je postalo navika, kao molitva bez reči. Petar, vodnik iz sela pod Bukuljom, sedeo je kraj improvizovanog krsta načinjenog od dve grančice. U zemlji…
Read MoreSvako ko je hteo jesti hleb sa naših polja, polje ga je ogrnulo.
Magla se valjala niz planinu kao dim iz ugašene lule. Jutro se rađalo s mukom, kao da i samo zazire od onoga što će tog dana videti. Vojnici su ćutke sedeli kraj blatnjavih rovova, čisteći puške i misli. Negde u dolini, top je udario tromo i duboko, kao da je srce zemlje progovorilo. — Gospodine majore, — tiho reče potporučnik dok mu je para disanja nestajala u magli, — Austro-ugari nas u pojedinim dolinama gone nazad. Kažu da im stižu nove čete. Prejaki su udari. Major, krupan i uspravan i…
Read MoreJedan od 1300 kaplara
Oni su bili deca koja su dobila zlatne epolete da bi postali odrasli ljudi . „Đački odred“ , kako su ih još zvali, bili su budućnost zemlje, a budućnost je prerano došla i poslala ih te 1914. godine da budu hrabrost i odvažnost koja je u tom trenutku možda nedostajala pored municije u srpskim redovima. Iz đake i studentske klupe, posle samo dva meseca obuke , držali su u rukama puške ,a u grudima veliko srce koje je trebalo komandovati borcima koji su u njima videli svoju decu ili su…
Read MoreAda Ciganlija i prva srpska rečna flota
Ada Ciganlija je istorijsko mesto Beograda ali i Srbije. Poneke događaje smo zaboravili ili nismo ni čuli, a onaj ko je prvi krenuo da diže na mesto Adu Ciganliju koje joj pripada je svakako Branislav Nušić koji je bio i prvi organizaor nekog događaja na Beogradskom moru ili kako je on voleo da je zove „Vodeni cvet Beograda.“ Jedan od mnogih istorijkih događaja koji je ispisan na Adi Ciganliji je i stvararnje Prve srpske rečne flote zahvaljujući majoru Milanu J. Radjeviću , kasnije pukovniku. Ada Ciganlija je u prvim danima…
Read MoreNeredi u Beogradu zbog pozorišne predstave
U Narodnom pozorištu 1882.godine dva puta je otkazivana predstava „Rabagas“, francuskog dramskog pisca, jer su se beograđani bunili zbog njenog sadržaja. Sadržaj predstave je navodno ismejavao narod, a to su beograđani doživeli lično jer su smatrali da je predstavu preveo kralj Milan Obrenović ili neko po njegovoj naredbi. U pokušaju da se otkrije ko je preveo predstavu bilo je obavijeno tajnom, pa je narod sa razlogom sumnjao na kralja Milana. Takođe, oni bogatiji pripadnici društva znali su da je predstava postavljen po naredbi nekog iz dvora. Sumnjalo se najviše da…
Read MoreMiletova česma na Kalemegdanu
Miletova česma nalazi se na Donjem gradu Beogradske tvrđave. Česma je podignuta u čast bivšeg direktora, 80-tih godina 20.veka, „JKP „Zelenilo Beograd“ Mileta Božićkovića. Čеsmu su prоjеktоvali arhitеkta Vana Zrnić i pеjzažni arhitеkta Dragutin Аlеksić.
Read MoreBeograd bez „Pobednika“
Beograd će 2020.godinu dočekati bez skulpture „Pobednika“ nakon 91.godine koliko je prošlo od njegovog postavljanja. „Pobednik“ je sa svog postolja skinut u oktobru 2019. uz prisustvo većeg broja sugrađana. Prevezen je u Smederevo u atelje Zorana Kuzmanovića gde će ostati do proleća koliko je predviđeno da će trajati restauracija. Na skulturi je nađeno 30 rupa od gelera, mač je koroirao pa je postojala mogućnost da otpadne, tokom restauracije nađeno je još nekoliko kritičnih tačaka koje se restauriraju. Pоbеdnik jе pоdignut 1928. na Gоrnjеm gradu Bеоgradskе tvrđavе pоvоdоm prоslavе dеsеtоgоdišnjicе prоbоja…
Read MoreBeogradska ljubavna priča: Skok u prave ruke
Nekoliko godina nakon Velikog rata ( Prvog svetskog rata ) gospodin A.A voleo je da provodi dane u Skadarliji menjajući i po nekoliko kafana za jedan dan. Veoma imućan , ali svoje bogatstvo je stekao zahvljujući starijem bratu koji je i dalje vodio glavnu reč u firmi i u porodici. Prolazile su nedelje ali gospodina A.A nije bilo u Skadarliji, pa su se ostala gospoda zabrinula šta se dešava sa njihovim mladim prijateljem koji je uvek jedva čekao da sedne za sto i izrecituje koju pesmu kao pravi boem. Malo…
Read MoreBeogradske priče: Zvečanska mi je adresa
Možda bi neki rekli da nisam imala sreće i možda bi bili u pravu. Možda je to bila sreća jer da nije tada bilo tako teško možda mi ne bi danas bilo lako. Možda mi je tada bilo lako , a danas teško jer znam da moje suze nikada nisu imale njen zagrljaj. Mnogo je filozofije u „malom“ delu detinjstva. Nisam rasla u vrsti ljubavi koja se zove porodica ili roditelji. Pružena mi je druga ljubav koja bi trebalo da me ispuni ali jedna kap u pustinji ne može napraviti…
Read MoreLegenda o Karađorđevoj sablji
Englezi imaju legendu o maču Ekskaliburu koji je pripadao kralju Arturu, a u Srbiji postoji legenda o Karađorđevoj sablji. U neku ruku i ne može se reći da je donosila sreću ali legende su da se ispredaju jer tako živi i istorija. Vođa Prvog srpskog ustanka Karađorđe je tokom svoh bojevanja menjao kubure i sablje. Neke sablje je poklanja, a neke je zamenjivao tokom boja, kada bi naišao na neku bolju ili lepšu. Jednu od sablji koja je pripadala velikom voždu kupio je i sam Petar Petrović Njegoš 1837.godine u…
Read MoreMračna priča kafane „Znak pitanja“
Naslednicima porodice Pavlović vraćena je najstarija sačuvana beogradska kafana „Znak pitanja“. Bеоgradska kafana „Znak pitanja pоnоvо jе u vlasništvu pоrоdicе Pavlоvić, kоjоj jе i pripadala prе Drugоg svеtskоg rata. Kafana „ ? “ ( Znak pitanja ) u Beogradu jеdna jе оd najstarijih kuća u Bеоgradu i najstarija sačuvana bеоgradska kafana. Smеštеna jе u ulici Кralja Pеtra br. 6. Po nalogu kneza Miloša Obrenovića kuću je podigao 1823.godine Naum Ičko, a nacrt za izgradnju uradiо jе arhitеkta iz Grčkе. Nakon smrti Nauma Ička 1826/27.godine knez Miloš poklanja kuću svоmе ličnоm…
Read More