Beograd krajem 19. veka bio je grad kontrasta. Sa jedne strane, kaldrmisane ulice, konjska kola i trgovci koji su dozivali prolaznike, a sa druge – mirna magija Kalemegdana, gde su stari bedemi šaptali priče prošlih vremena. Tamo se, između kamenih zidova i mirisa smole sa starih drvenih vrata, rodila jedna tajna ljubav, nežna kao jutarnja rosa na travi tvrđave. Mladi vojnik Marko bio je poznat po svojoj hrabrosti i odanosti dužnosti, ali malo ko je znao da njegovo srce nosi i nežnu stranu, skrivenu iza čelika uniformi i strogih naredbi.…
Read MoreОзнака: Beogradska ljubavna priča
Beogradska ljubavna priča: Vela Nigirinova i Janko Veselinović
Beograd krajem 19. veka bio je grad kontrasta: uske ulice, brbljanje konjskih kola, a u pozorištima – svetla koja su obećavala snove. Među svima, jedna žena je stajala izvan svakog očekivanja: Vela Nigrin. Njena pojava bila je magična. Kada bi zakoračila na scenu, sve oko nje stajalo je u mestu, a publika je zadržavala dah. Janko Veselinović, poznati pisac, dolazio je u pozorište ne zbog obične radoznalosti. Njegovo srce je kucalo brže kad bi Vela stajala u svetlu reflektora. Njena elegancija, snaga i nežnost na sceni bili su za njega…
Read MoreNe pravi krug
Samo nastavi ali nekom drugom ulicom,ne traži stare tragove u novom asfaltu.Nismo mi bili ni priča — samo magla i dim,prolaznici bez imena u njim. Imali smo nešto za kratke rubrike,numerisani smo za neke druge doživotne putnike.Kratke scene, kratke sreće, sve što brzo staje.Samo reci zdravo pa, neka makar pozdrav traje. Refren Samo prođi dalje, ne pravi krug,samo idi dalje jer ja ti nisam drug.Samo prođi dalje,promeni rutu,mi smo na nekom novom putu. Gledaš me kao da bi hteo znak,al’ srce mi je mirno, i briše trag. Imali smo tren,…
Read MoreČenejske večeri
Kada pada veče na Čeneju, sve postaje malo mekše nego što je bilo tokom dana. I konji tiše dišu, i drveće ne šušti tako glasno, a u mom prozoru svetlost lampe pravi one duge, tople senke koje volim. Ponekad mi se učini da čitav svet stane u te senke — i glas klavira koji sam vežbala ujutru, i smeh moje sestre, i očev korak u dvorištu… i ono najtiše u meni, ono što još ni sama sebi ne umem da objasnim. Večeras, kao i mnogo večeri koje su već prošle,…
Read MoreKifle
Napomena autora Ova priča je nastala prema istinitom događaju iz Beograda.Imena nisu važna, jer ovo nije priča o jednom životu, već o svim onim tihim životima koji se ne čuju. Kifle Na fakultetu su ih svi znali.Nisu bili najglasniji ni najlepši, ali su se držali za ruke i kad nije trebalo.U hodniku, na stepenicama, u menzi.Čak i kad su nosili knjige, makar bi prsti jedno drugom doticali rukav, kao da se boje da bi i na trenutak mogli da se izgube. Ona je učila više, on se smejao glasnije, i…
Read MoreMaramice vezene
Ostavljao sam ti pesme na tremu, a ti meni maramicu vezenu kada Skadarlijom prođeš. Maramice tajnama ispletene, dal’ mene ljubiš ili samo pesme. U tvome društvu uvek neka dama koja abrove rado prenese, ali ni jedan iz tvoga srca do mene nedođe. Stisnem šaku od bola, a onda naručim jednu kada muzika krene, pa se nadam da će tako bol da prođe. Muzičari sviraju nekima balade, a nekima popularane pesme sa maskarade. Veselo se nastavi jer neko oglasi da se ženi. Kada pesma napravi pauzu neko upita: -Ko je mlada?…
Read MoreJedna od noći u Beogradu
Jedna od noću u Beogradu koja te vodi samo na jedno mesto gde ćeš se osetiti delom Beograda. Da sam živeo u nekadašnjem Beogradu verovatno bih prošao i Balkanskom ulicom gde su se u kafanama uglavnom okupljali oficiri nižeg ranga koji su tražili posebnu vrstu provoda. Prošao bih kako bih video da li koji kraljev ađutant nije tu zalutao, pa da neki novi trač po Beogradskoj varoši proširim. Najbolji su tračevi o izlasku na dvoboj gde je u priči uvek bila neka glumica Narodnog pozorišta. I tada bi posle Balkanske ulice…
Read MoreSkok u prave ruke
Nekoliko godina nakon Velikog rata ( Prvog svetskog rata ) gospodin A.A voleo je da provodi dane u Skadarliji menjajući i po nekoliko kafana za jedan dan. Veoma imućan , ali svoje bogatstvo je stekao zahvljujući starijem bratu koji je i dalje vodio glavnu reč u firmi i u porodici. Prolazile su nedelje ali gospodina A.A nije bilo u Skadarliji, pa su se ostala gospoda zabrinula šta se dešava sa njihovim mladim prijateljem koji je uvek jedva čekao da sedne za sto i izrecituje koju pesmu kao pravi boem. Malo…
Read MoreSkadarlijska priča : Da li znaš da vezeš?
Prođeš svaki dan Skadarlijskom kaldrmom ni u sto mi ne pogledaš.Kada htedoh nešto reći, ti mi već pobegneš. Opet si prošla, a ja te upita da li si skoro vezla. Čudno me pogledaš. Svoj pogled ispod šešira sakriješ i nastaviš kadrmom hodati. Čekao sam te pogledom i sledećeg dana, a kada si prošla pokazivao sam ti rukama da li vezeš. Ti se blago nasmeja i opet nastaviš dalje. Posle trećeg dana prišla si mi za sto i pitala me šta mi to znači da li vezeš? Ponudio sam te da…
Read MoreSećanje mi pišemo
Koliko može biti duboka tama kada pomisliš da samo jedna osoba , da samo jedan svet, da samo jedan život je izgrađen na priči koju smo u svojoj mašti ispričali. Pomisliš da ceo svet i život je izgrađen oko te osobe, a onda sve se u jednom treptaju se nađe kao bol u srcu. Sva iluzija o idealnosti ispričana u trenucima samoće i nekih pokradenih delova knjiga, serija ili filmova ugrađena u moju priču, kako bih je samo sebi prikazala kao idealnu. Kada bol u srcu prođe i prava priče…
Read MoreU boema ljubav samo jednom zakuca
U boema ljubav samo jednom zakuca i „otvori vrata“ slobodnih misli u kojima svaka reč je vezana za lepotu nekog trena. Svaki boem žmuri jer mu oči kvare misli koji njenu lepotu iz njenog glasa pretaču u niz smišljenih reči. Kada boem pogleda ,on njen pogled želi opisati a zatim njenu kosu, jer lepotu njenog lica želi sakriti i čuvati je kao tajnu. Ako vidite boema kome je čaša stalno puna, to je boem koji pati i neželi videti dno.Videti dno je videti kraj jednih pesama koje je samo za…
Read MoreBeogradska ljubavna priča : Nazvala me je mrtvo more
U mladosti netreba tražiti izgovore jer mladost samo reći je ponekad dovoljan izgovor. Suviše „hladan“ iz razloga dovoljnih da budem oprezan prema svima i svakome. Topao, tek koliko da pomisle da u meni nešto ima. U skoro svakoj vezi srce „krvavi“ na više načina a u toj jednoj odlučio sam da je dosta. Svaka sledeća nije mogla ni ruke učiniti moje toplima a kamoli doći do srca jer sam sve puteve izbrisao. Jedna od nekoliko prema kojoj sam grešio znala mi je govoriti po sto puta koliko joj značim i…
Read MoreBeogradska ljubavna priča: Sećanje mi pišemo
Koliko može biti duboka tama kada pomisliš da samo jedna osoba ,da samo jedan svet, da samo jedan život je izgrađen na priči koju smo u svojoj mašti ispričali. Pomisliš da ceo svet i život je izgrađen oko te osobe a onda sve se u jednom treptaju se nađe kao bol u srcu. Sva iluzija o idealnosti ispričana u trenucima samoće i nekih pokradenih delova knjiga,serija ili filmova ugrađena u moju priču, kako bih je samo sebi prikazala kao idealnu. Kada bol u srcu prođe i prava priče počne da…
Read More