Narodni običaji i verovanja na Badnji dan

Badnji dan, koji se obeležava 6. januara po julijanskom kalendaru, jedan je od najznačajnijih dana u tradicionalnom srpskom narodnom i crkvenom životu. To je dan pripreme za Božić, dan tišine, posta, sabranosti i dubokih simboličkih radnji koje povezuju porodicu, prirodu i veru. Badnjak – sveto drvo doma Središnji običaj Badnjeg dana jeste seča badnjaka. U ranim jutarnjim satima domaćin kuće, najčešće sa sinom ili najmlađim muškim članom porodice, odlazi u šumu da poseče mladi hrast ili cer. Drvo se seče s istočne strane, u jednom zamahu, uz kratku molitvu ili…

Read More

Narodna verovanja i običaji – Tucindan

Tucindan, koji se u srpskom narodnom kalendaru obeležava 5. januara, predstavlja jedan od onih prazničnih dana koji nisu veliki po crkvenom činu, ali jesu duboko ukorenjeni u svakodnevni život i običajnu praksu naroda. On stoji na samoj međi između posta i radosti, tišine i svečanosti, rada i molitvenog iščekivanja Božića. Naziv i poreklo običaja Sam naziv Tucindan potiče od glagola tući. U prošlosti, u većini srpskih krajeva, božićna pečenica — najčešće prase, ređe jagnje — nije se klala oštrim nožem, već se životinja „oglušivala“, odnosno udarala tupim predmetom. Verovalo se…

Read More

Narodna verovanja i običaji: Sveštenomučenik Ignjatije Bogonosac

Još pre nego što svane, dok se zima lepi za prozore, a dim iz odžaka izlazi sporije nego inače, u kući se zna — Ignjatijevdan je. Nije to praznik buke, ni pesme, ni velikih reči. To je dan kada se govori tiše, hoda pažljivije i gleda unapred, jer se veruje da se baš tada godina hvata za kuću. U narodnom pamćenju, Ignjatijevdan je prag. Sa jedne strane ostaje stara godina, sa svim onim što je donela i odnela, a sa druge počinje nova, još nevidljiva, ali već slutnjom prisutna. Zato…

Read More

Sveta Teofanija carica

Sveta Teofanija živela je u IX veku. Bila je plemenitog porekla, ali je u istoriji ostala upamćena ne po bogatstvu i položaju, već po blagočestivom životu. Postala je supruga vizantijskog cara Lava VI Mudrog, jednog od najobrazovanijih vladara svog vremena.Iako je nosila carsku krunu, Teofanija je živela kao podvižnica: u postu, molitvi, milosrđu i tišini. Savremenici beleže da je izbegavala raskoš dvora, da je pomagala siromašne, bolesne i napuštene, i da je svoju carsku ulogu shvatala kao službu, a ne kao privilegiju. Svetost unutar dvorskih zidina Život na vizantijskom dvoru…

Read More

Narodna verovanja na Prepodobnog Spiridona Čudotvoraca

U narodnom kalendaru, 25. decembar nije dan za velike reči i svečane gozbe. To je datum koji se obeležava tiho, uz sveću i kratku molitvu, jer tog dana Srpska pravoslavna crkva slavi Prepodobnog Spiridona Čudotvorca – svetitelja za kog se veruje da pomaže onda kada su sva druga vrata već zatvorena. Sveti Spiridon u narodnom predanju nije gromoglasni čudotvorac, već svetac svakodnevice. Njemu se ljudi nisu obraćali za slavu i pobede, već za hleb, poštenje i mir u kući. Govorilo se da Spiridon „zna šta čoveku treba, i pre nego…

Read More

Narodni običaji i verovanja na praznik Svetih mučenika Mine, Ermogena i Evgrafa

U srpskom narodnom predanju praznik Svetih mučenika Mine, Ermogena i Evgrafa (23. novembar) nije među „velikim“ slavama, ali je tiho poštovan, naročito u istočnim i južnim krajevima Srbije, kao i među trgovcima, zanatlijama i ljudima koji žive „od reči i poverenja“. U narodnom razumevanju, Sveti Mina, Ermogen i Evgraf nisu bili strašni svetitelji koji kažnjavaju odmah. Oni su bili oni koji pamte. Verovalo se da nepravda učinjena na njihov dan neće odmah doći na naplatu, ali će se jednom vratiti — kroz glas, kroz sud, kroz sramotu. Zato su se…

Read More

Narodna verovanja i običaji o Začeću svete Ane

U narodnom životu Srbije, kako su beležili stari zapisivači običaja, praznik Začeća svete Ane ( 22. decembar) držan je tiho i bez naročitog obeležavanja, ali sa dubokim poštovanjem, naročito među ženama. Padajući u vreme kada se poljski radovi okončavaju i kuća postaje središte života, ovaj dan je smatran „ženskim praznikom“, iako se tako nigde nije javno nazivao. Po selima Šumadije i Pomoravlja žene su toga dana izbegavale svaki teži posao. Nije se predlo, nije se šilo, niti se uzimala igla u ruku. Verovalo se da na dan kada je začeta…

Read More

Sveti Nikola kao slava – narodni običaji

Sveti Nikola se u narodu ne doživljava samo kao ime u kalendaru, već kao dan kada se kuća otvara, a prag prestaje da bude granica. Kaže se da je to slava koja se ne zakazuje — ona se događa sama od sebe, jer ko krene tog dana, taj će negde i svratiti. Nikoljdan se uvek dočekuje u tišini jutra. Prvo se pali slavska sveća, pa tek onda kuća oživljava. Veruje se da svetlost sveće čuva dom cele godine i da se tog dana ne gasi naglo, jer bi se time…

Read More

Verovanja i predanja o Svetom Nikoli

U narodu se ne pamti vreme kada se ime Svetog Nikole izgovaralo olako. Izgovaralo se tiše nego druga imena, gotovo kao upozorenje i uteha u isto vreme. Govorilo se da on ne boravi samo na ikonama, već da hoda svetom, nevidljiv, sa štapom putnika i pogledom koji vidi više nego što ljudi priznaju jedni drugima. Stari su pričali da Sveti Nikola ne dolazi danju. Njegovo vreme je noć, kad se utišaju putevi, a reke prestanu da šume glasno. Tada obilazi siromašne kuće, ulazi kroz nezaključana vrata i ostavlja pomoć tamo…

Read More

Narodna verovanja i tiha pobožnost vezani za Prepodobnog Savu Osvećenog

Dan tišine i molitve U narodu se govorilo da je dan prepodobnog Save dan tišine. Nije se pevalo ni veselilo, nego se dan provodio mirno, sa svećom i molitvom, naročito u kućama koje su blizu manastira. Za monahe i iskušenike Verovalo se da se na ovaj dan naročito treba moliti za: Stari su govorili: „Ko se na Savin dan smiri, taj će lakše poneti krst.“ Za slogu u manastiru i kući Kako je prepodobni Sava bio ureditelj manastirskog poretka, narod je verovao da: U nekim krajevima bi domaćin tog dana…

Read More

Narodna verovanja o Svetoj velikomučenici Varvari

U narodu se Sveta Varvara poštuje kao moćna zaštitnica od iznenadne i teške smrti, naročito od groma, munje, požara i nagle bolesti. Veruje se da onaj ko joj se iskreno moli neće umreti nepripremljen, bez reči, bez ispovesti i bez sveće. U mnogim krajevima se govorilo: „Ko slavi Svetu Varvaru, grom mu kuću zaobiđe.“ Zato su je naročito poštovali rudari, topdžije, kovači i svi koji rade s vatrom i gvozdenom silom, jer je njen otac poginuo od groma, pa se smatralo da ona ima vlast nad nebeskom vatrom. Na dan…

Read More

Legenda o Svetoj velikomučenici Varvari

U davna vremena, kada su gradovi još slušali idole, a zvezde se činile bližima nego ljudi, živeo je u Iliopolju Misirskom bogat i moćan čovek po imenu Dioskor. Imao je samo jedno čedo – kćer Varvaru, lepu kao jutarnja svetlost i mudru kao tišina pred molitvu. Bojeći se sveta i zavideći sudbini, zatvori je otac u kulu visoku, da je ne vidi sunce ni ljudi, da joj um ne ode dalje od zidova koje je sam podigao. U kuli joj dade sve što telo želi: sluškinje, zlato, ugodnosti i idole…

Read More

Narodni običaji na dan Svete Varvare

U srpskom narodu postoji starinski običaj da se uoči Svete Varvare kuva žito, zvano varica. Lonac sa varicom ostavlja se uveče pored vatre da tiho uvri tokom noći. Sutradan, na Varvarin dan, gleda se sa koje je strane žito najviše navrilo, pa se veruje da upravo sa te strane treba sejati pšenicu ako se želi dobar i rodovitni usev. Varena varica jede se u kući, a deo se prosipa na mesto gde se uzima voda za piće, da bi godina bila zdrava i blagoslovena. Mešana sa solju, daje se i…

Read More

Narodna verovanja u nekoliko država o Svetom Andreju Prvozvanom

Kad je Gospod pozvao prvog od svojih učenika, Svetog Andreja Prvozvanog, da krene za Njim, kaže se da je Andrej u istom danu ostavio i mrežu i dom, i bez reči pošao za Večnom Svetlošću. Narod je verovao da čovek koji je prvi pošao za Hristom mora i prvi da stigne tamo gde čoveku treba zaštita, uteha i putokaz. I tako je, u pričama od planine do ravnice, još od starih vremena Andrej postao zaštitnik prirode, stoke, doma, i prvenstveno — vukova. Ali legenda koja se priča širom naših krajeva…

Read More

Narodni običaji i verovanja za Svetog Andreja Prvozvanog

NARODNI OBIČAJI I VEROVANJA ZA ANDREJDAN U srpskom narodu Sveti Andrej se smatra gospodarom životinja, posebno vukova. Veruje se da on toga dana „veže vukovima vilice“, kako bi ljudi i stoka bili zaštićeni preko zime.Zato se Andrijevdan odavno poštuje kao dan kada se ne radi ništa što bi moglo „na ljutnju“ životinjama. Uobičajeno se: Na ovaj dan se često pripremaju jewna jela od kukuruza, pšenice, pasulja.Ponekad se u kući drži puna činija žita ili zrnevlja „da godina bude puna kao zrno“. U nekim krajevima: gazdarica ostavlja na stolu hleb i…

Read More

Legenda o Svetim mučenicima Paramon i Filumen, i drugih 370

U ona davna vremena, kad je Vitinijom hodao glas o silnom knezu Akvilinu, beše zemlja turobna, a narod u strahu. Jer knez taj ne beše čovek meka srca, već vladar koji se silom razume, a na veru hrišćansku gnevno ustade. Kažu stariji da je njegova senka padala daleko, a gde god bi prošla, mir bi se uvlačio u zemlju kao u raku. Jednoga dana uhvati knez 370 hrišćana – muževa skromnih, blagih očiju i čistih srca. Svezane ih povede do hrama morskoga boga Posejdona, gde kip beše hladan kao stena,…

Read More

Legenda o Prepodobnomučeniku Stefanu

Kažu da je u vreme kada su šume bile gušće, a tišina punija Boga nego vazduha, u jednom manastiru živeo monah Stefan — tankog glasa, ali širokog srca, koje je pulsiralo kao živa sveća pred Gospodom. Od malena je bio sklon miru. Dok su druga deca trčala po poljima, on je skupljao kamenčiće neobičnih oblika i nosio ih u crkvu, jer mu se činilo da i kamenje može da peva hvalu Tvorcu ako ga neko nežno posluša. U manastir je došao mlad, ali su bratija govorili da je od prvog…

Read More

Legenda o Svetom mučeniku Jakovu Persijancu

Kažu starci da se davno, u dalekoj Persiji, pod visokim zidinama grada koji je mirisao na tamjan i žeravicu, rodio mladić po imenu Jakov. Rođen u porodici uglednoj i imućnoj, bio je od detinjstva tih, blag, ali i čvrst kao čelik koji se kuje u planinskim kovnicama. Učitelji su ga voleli, narod ga poštovao, a sam vladar — ohol i nadmen — smatrao ga jednim od svojih najodanijih služitelja. U tim vremenima hrišćanski put bio je uska staza, skrivena od očiju vlasti. Hrišćani su se nazivali „oni što se klanjaju…

Read More

Legenda o Prepodobnom Alimpiju Stolpniku

Kažu stari da je jednom, u zemlji gde se gora nadvija nad ravnicom, živeo čovek koji je umeo da sluša ono što drugi ne čuju — tišinu između dva otkucaja srca. Zvao se Alimpije, i bio je tako blag da su se i ptice primirivale kad bi prišao. Još kao dete, priča veli, u njegovom pogledu gorela je svetlost nesvakidašnja. Nije trčao za igrom ni za smehom, kao ostala deca, već je slušao vetrove šta šapuću, jer je verovao da svaki vetar nosi neku od Boga reč. Kada je odrastao…

Read More