Nekršteni dani su pojam iz srpske narodne tradicije i pravoslavnog narodnog verovanja, koji označava period od Božića (7. januara) do Bogojavljenja (19. januara).
Šta su nekršteni dani?
Prema narodnom shvatanju, to su dani između Hristovog rođenja i njegovog krštenja na reci Jordan, pa se smatralo da svet tada još nije u potpunosti „osvećen“. Otuda naziv – nekršteni.
Nekršteni dani verovanja i običaji
U narodnoj predaji, dani od Božića do Bogojavljenja bili su poznati kao nekršteni dani. Ljudi su verovali da svet još nije potpuno očišćen i da zle sile tada imaju slobodu da lutaju svetom. Po noći, šume i polja su postajala opasna, a kuće u kojima nije bilo upaljenih sveća ili svetih zapisa smatrane su lakim plenom za karakondžule i avete.
U ovim danima ljudi su bili posebno oprezni: deca nisu smela da budu sama, putnici nisu odlazili na daleka putovanja, a veliki poslovi i trgovina stavljani su u čekanje. Na prozorima su stavljani krstovi, beli luk i bosiljak, a u kući se držala upaljena svetiljka ili kandilo. Snovi koje bi ljudi imali u ovim danima smatrali su se proročkim, mogli su da najave sreću ili nesreću za nadolazeću godinu.
Na selu su žene pazile da ne peru veš noću, jer je to privlačilo nesreću, a kuća je bila stalno osvetljena kako bi zli duhovi ostali daleko. Sve što se činilo u ovim danima imalo je svrhu – zaštititi porodicu, stoku i kuću dok svet ne bude očišćen Bogojavljenjem.
Krajem ovog perioda, na Bogojavljenje, svet se krstio vodom i nekršteni dani su se završavali – zle sile gubile su moć, a ljudi su mogli da počnu nove poslove i putovanja sa sigurnošću.
