Stara beogradska kafana nije bila lepa. Bila je tačna. Stolovi su klimali jer je i život klimav, stolnjaci su bili umorni, a konobari nisu glumili ljubaznost — jer se znalo da se pošten odnos ne meri osmehom. U kafani se pilo da bi se reklo ono što se napolju ne sme. I zato je kafana bila važnija od skupštine: tamo se govorilo istinito. Danas postoji „urbana krčma“. Ona ima koncept, rasvetu, filozofiju i nalog na društvenim mrežama. Sve je tu osim razloga zašto se nekada dolazilo. Drvo je veštački izgrebano,…
Read MoreКатегорија: Beogradsko pero
Beograd ili predstava za mase
Beograd danas liči na pozorišnu predstavu gde su glumci zaboravili tekst, a publika se ponaša kao da zna sve rečenice napamet. Na svakom ćošku, od gradskih opština do pijaca, vidi se istina koju niko ne želi da prizna: politika je ovde umetnost nečinjenja, a birokratija – sport za izdržljive. Ulice su pune novih trotoara koji vode nikuda, biciklističkih staza koje iznenada nestaju, i semafora koji funkcionišu po principu “probajmo pa vidimo šta će biti”. A građani? Oni su umetnici preživljavanja: uspevaju da nađu put kroz gužve, nelegalna parkiranja i neprekidne…
Read MoreUmetnici, protesti i vlast: Politička ekonomija ćutanja
Rasprava o tome zašto su jedni umetnici redovno uz građane na protestima, dok drugi ostaju po strani ili uz vlast, često se banalizuje na pitanje muzičkog žanra ili ličnih uverenja. Takav pristup je pogrešan. Ovo nije kulturni, već političko-ekonomski fenomen. Cilj ovog teksta nije moralna presuda, niti generalizacija po profesiji ili žanru, već analitički pokušaj da se objasni zašto se obrasci ponašanja umetnika u kriznim društvenim trenucima ponavljaju – i zašto su oni duboko povezani sa strukturom moći, novca i zavisnosti od države. Glumci: javna reč kao politički čin Glumci…
Read MoreBeograd – grad koji nikada ne spava, ali stalno kasni
Beograd danas liči na čoveka koji je ustao sa levom nogom, a desnu je zaboravio kod komšije. Ulice su pune automobila koji stoje kao da su pali sa Marsa, a vozači deluju kao da igraju neku igru: ko će koga prekršajno pobediti. Trgovački centri blistaju, svetle i trepere, a u njima ljudi trče, guraju se i zaboravljaju šta su u stvari došli da kupe – valjda i to, kao i sve u Beogradu, pripada nekoj vrsti performansa. Politika? Pa, Beograd je i dalje Beograd: večiti ring za demonstraciju moći. Svaka…
Read MoreSrpska Nova godina – Makar jednom u nju uđemo kao bolji ljudi
Postoje narodi koji imaju jednu Novu godinu. I postoje oni koji imaju dve – pa samim tim i dve šanse da budu bolji ljudi. Mi, izgleda, spadamo u ovu drugu, tvrdoglaviju i zamišljeniju grupu. Prvu Novu godinu dočekujemo glasno. Uz vatromet koji para nebo, muziku koja briše misli i obećanja koja se već u ponoć krše. To je Nova godina po satu, po kalendaru sveta, po računima i planovima. Ona dolazi tačno, hladno i bez mnogo pitanja. Ako si spreman – dobro. Ako nisi – ide dalje. A onda, tačno…
Read MoreGospođa ministarka 2026 ili Milenijumska zujalica
U svakoj epohi postoje predmeti koji razotkriju karakter vlasti. U Nušićevo vreme to je bila fotelja. U naše vreme čak i zujalica. Jer, nije mala stvar kad zujalica zazvoni. To nije običan zvuk, to je alarm savesti, sirena društvenog poretka i poziv državi da se javi na kasu broj tri. Zujalica ne pita ko ste, ali gospođa ministarka uvek zna da pita: „Da li vi znate ko sam ja?“ U tom pitanju sabrana je cela politička filozofija države. Gospođa ministarka, novo izdanje Naša savremena gospođa ministarka ne nosi više šešir…
Read MoreBeograd u 2025.
Postoje godine kada grad ćuti. I postoje godine kada grad više ne može. 2025. je bila ova druga. Beograd se te godine nije probudio uz protest. Probudio se u protestu. Kao u sopstvenoj koži koja je postala tesna. Studenti su prvi osetili da nema više prostora za normalnost. Građani su to samo kasnije priznali sebi. Najveći protest nije imao datum koji se pamti po kalendaru, nego po osećaju u grudima. Onom kada shvatiš da više nemaš gde da se povučeš, jer se grad povukao od tebe. Studenti bez lidera, ali…
Read MoreIzborna godina
Malo je onih koji zaista veruju da će sledeće godine biti izbora. Raspisani – možda. Održani – vreme će špkazati. Pogledi su već uprti ka 2027. godini, i u tom pravcu se tiho, ali uporno, vodi kampanja. I vlast i opozicija se ponašaju kao da je vreme razvučeno, kao da se istorija može pauzirati dok se ne poprave rejting krivulje. Vlast se, po starom receptu, vratila na početak. Ponovo slušamo ista obećanja, iste misije, iste vizije i iste ciljeve koje smo već platili – i to skupo. Fokus je, naravno,…
Read MoreStabilnost
Stabilnost u ovoj zemlji nije stanje. Ona je obrazloženje. Kad se ne zna zašto je nešto urađeno – zbog stabilnosti. Kad se ne zna zašto nije – isto. Stabilnost je odgovor koji ne traži pitanje. O njoj se govori tiho, ali se koristi glasno. Pominje se kad se preti i kad se teši. U zavisnosti od potrebe, stabilnost je krhka ili snažna, ali uvek ugrožena. – Moramo da sačuvamo stabilnost – kaže ministar.– Od čega? – pita novinar.– Od nestabilnosti. To se smatra zatvorenim krugom. Stabilnost se ne vidi, ali…
Read MoreGrađanin
Građanin se u ovoj zemlji ne pojavljuje često. O njemu se govori, ali se retko vidi. Kad se vidi, vidi se iz daljine, u kadru, u masi, sa leđa. Građanin nema funkciju, osim da potvrdi da sistem postoji. Bez njega bi sve izgledalo suvišno. Građanin ustaje rano. Ne zato što želi, već zato što mora. On zna red: posao, red, račun, ćutanje. Redosled se ne menja, samo se cene pomeraju. Na televiziji govore o stabilnosti. Građanin gasi ton, ali ostavlja sliku. Navika. – Kažu da je bolje – kaže žena.–…
Read MorePredsednik Svečanosti
Predsednik Svečanosti ne dolazi – on se pojavljuje. Njegovo prisustvo se najavljuje, potvrđuje i prenosi uživo. Pre nego što se pojavi, već je bio tu. Pre nego što ode, već je ostao. Njegov raspored ne poznaje praznine. Ako nema događaja, događaj se napravi. Ako nema mesta, ono se obeleži trakom. Ako nema povoda, povod se objasni. Predsednik Svečanosti otvara sve. Puteve koji vode, ali još ne spajaju. Fabrike koje proizvode nadu. Projekte koji su u pripremi od pre nego što su zamišljeni. Njegove makaze su uvek spremne, ali se retko…
Read MoreMedijski hor
Mediji u ovoj zemlji ne rade – oni emituju stanje. Stanje je uvek stabilno, samo se nijanse menjaju u zavisnosti od termina. Jutarnji program je vedar, podnevne vesti ozbiljne, a večernji dnevnik svečano uveren. Istina se ne traži – ona se raspoređuje. U redakcijama nema nervoze. Nervozu izaziva neizvesnost, a ovde je sve poznato unapred. Tekstovi su spremni i pre događaja, samo se popunjavaju prazna mesta. – Šta ide u naslov? – pita urednik.– Stabilnost – kaže novinar.– A podnaslov?– Uprkos izazovima.– Dobro. Uvek prolazi. Jutarnji program počinje osmehom. Voditelj…
Read MoreKomisija
Komisija je formirana istog dana kada se desilo ono zbog čega je formirana. Tačnije, nekoliko sati kasnije, pošto je prvo trebalo utvrditi da se nešto zaista desilo, a zatim objasniti da to nije baš tako kako izgleda. Odluka o formiranju Komisije doneta je jednoglasno, iako se još nije znalo ko će u njoj sedeti, niti šta će tačno ispitivati. To se, u administrativnom smislu, smatra efikasnošću. Na čelu Komisije nalazi se Predsednik Komisije, čovek privremenog mandata i trajne funkcije. On je već predsedavao komisijama za prethodne slučajeve, za slične slučajeve…
Read MoreMinistarstvo najave
Ministarstvo Najave nalazi se u zgradi koja još nije završena, ali je svečano otvorena tri puta. Prvi put kad je postavljen kamen temeljac, drugi put kad je najavljeno useljenje, i treći put kad je objašnjeno zašto se još nije uselilo. Tabla na ulazu je trajna, iako se naziv ministarstva menja u zavisnosti od faze. Unutra je uvek prometno. Hodnicima se kreću ljudi sa fasciklama u kojima nema papira, jer se sve važno ionako već zna. Na zidovima vise mape budućnosti: strelice, krugovi i natpisi „uskoro“, „u toku“ i „istorijski“. Godine…
Read MoreSvečano otvaranje sutrašnjeg juče
U ovoj zemlji se više ne živi u sadašnjem vremenu. Sadašnjost je proglašena privremenim stanjem, nečim što traje dok ne počne ono pravo. A pravo, naravno, stalno kasni, ali je zato svečano najavljivano. Po mogućstvu uz maketu. Država danas funkcioniše kao saopštenje. Ono što nije rečeno – nije se ni desilo. Ono što je rečeno – tek treba da se proveri. A ono što je provereno – više nije važno, jer je već došlo novo objašnjenje. Na čelu svega nalazi se Predsednik Svečanosti. On ne upravlja, on inaugurše. Otvara puteve…
Read MoreUkinuta Nova godina
Ukinuta i Nova godina. Da bi se svi osećali bezbedno jer ne daj Bože nekog optimizma. Čudno. Šta je sledeće na kalendaru vlasti da se briše? Škole se zatvaraju jer đaci razmišljaju. Univerziteti postaju nepodobni jer studenti uče, pitaju i još gore, preispituju. Kulturne manifestacije brišu se iz kalendara, valjda zato što kultura ima tu nezgodnu naviku da ostavlja trag. U pozorištima — sumnjivi likovi. Predstave se i dalje igraju, da bi se reklo da se igraju. Kulturno zaštićena zdanja nestaju brže nego što se izdaje građevinska dozvola, jer, naravno,…
Read MoreDruštvo se promenilo — politika nije shvatila
Vladajuća stranka poslednjih nedelja otvara teme kao da baca petarde u mrak: svuda pucketa, ali se ni jedna ne osvetli dovoljno da bi neko proverio šta se zapravo dešava u pozadini. Iako deluje nasumično, taj haos nije slučajan. Baš kao i u matematičkoj teoriji haosa, i ovde početni uslovi određuju kraj: jednom kada sistem krene nizbrdo, više nema povratka. Ostatak priče samo je varijacija na temu — beskonačno zanimljiva onima koji je proučavaju, i beskonačno dosadna svima koji su prinuđeni da u njoj žive. A početni uslov? Vrlo jednostavan: vlast…
Read MoreNajveće brisanje kulturnog pamćenja u istoriji Srbije
U Srbiji su se mnoge stvari menjale preko noći, ali retko šta tako brutalno i sveobuhvatno kao najnoviji pokušaj vlasti da jednim „autentičnim tumačenjem“ izbriše čitavo urbano i kulturno tkivo Beograda.Nezabeleženo u modernoj istoriji, u samo jednoj skupštinskoj proceduri – i to ne kroz raspravu, ne kroz zakon, nego kroz „tumačenje“ – vlast pokušava da ukloni zaštitu sa desetine nepokretnih kulturnih dobara, uključujući i Vaznesenjsku crkvu, JDP – Manjež, Oficirski dom (SKC), Kasarnu sedmog puka, Aman u Kneza Miloša, pa sve do ključnih državnih palata iz 19. i 20. veka.…
Read MoreHemijska olovka u zameni za istoriju
U neka davna vremena, knez Miloš je zidao temelje grada i institucija. Ulicu kojom danas prolazimo, a koja nosi njegovo ime, gradio je uz pretnje, uz podozrenja tadašnjih turskih vlasti. Ali Miloš, kakav je bio, znao je šta znači utemeljiti državu. I znao je dati adekvatan, srpskim rečnikom, odgovor turcima. Od tada su ratovi dolazili kao godišnja doba. Turci su rušili, pa Austro-Ugari, pa Nemci. Ali ko god bi došao, ponovo bi zidao ono što je imalo smisla — škole, bolnice, zdanja, spomenike, tragove. Čak su i komunisti, u svom…
Read MoreBol je tuđa. Suze su tuđe. A tvoje? Tuđe li su?
Bol je tuđa. Suze su tuđe. A tvoje? Tuđe li su? Kad jednom izgubiš dete, izgubiš i sebe. Sve što si bio, sve što si znao, postaje stranac u tebi.Ostaneš samo ime, majka koja čeka odgovor, majka koja sedi.Sedi, jer nema gde više da ide. Sve ulice vode u ćutanje. Ispred nje ograda. Iza nje država.Između — tišina koja traje duže od svakog roka istrage.Svet prolazi, kao da se ništa ne dešava.Novembar. Hladan trotoar. Fotografija sina i prazna flaša vode.To je sada njen dom — taj komad betona kod Narodne…
Read More