Biblioteka grada Beograda

Još od trenutka kada je Beograd postao prestonica, u javnosti su se pojavljivali zahtevi da Opština grada podigne Narodni dom – prostor u kome bi bili smešteni čitaonica i biblioteka, kao temelji kulturnog života jedne moderne varoši. Ta potreba nije bila samo simbolična: ona je odražavala stremljenje Beograda da se iz orijentalne kasabe preobrati u evropsku prestonicu. Od opštinske knjige do javne ustanove Pre Prvog svetskog rata u Opštini grada Beograda postojala je skromna stručna biblioteka, namenjena isključivo službenim potrebama. Od 1922. do 1929. godine u opštinskom budžetu redovno su…

Read More

9. januar 1911 – Let koji je ušao u istoriju Beograda

Jutro 9. januara 1911. godine osvanulo je hladno, ali vedro nad Beogradom. Sa zidina Donjeg grada Beogradske tvrđave pogled se pružao ka ušću Save u Dunav, mestu gde su se vekovima sudarale vojske, carstva i sudbine. Tog dana, međutim, istorija je dobila drugačiji tok – Beograd je postao pozornica jednog od prvih vazduhoplovnih poduhvata na ovim prostorima. Slovenac Eduard Rusijan, jedan od pionira evropskog vazduhoplovstva, spremao se za let avionom koji je konstruisao Mihail Merćep, industrijalac i zaljubljenik u avijaciju. Njihova saradnja već je bila poznata u krugovima ranih avijatičara,…

Read More

Prvi javni koncert u Beogradu

Prvi javni koncert u Beogradu vezuje se za ime Josifa Šlezingera, vojnog kapelmajstora i kapelnika kneza Miloša Obrenovića, jednog od utemeljivača organizovanog muzičkog života u novovekovnoj Srbiji. Ovaj događaj održan je u dvorani Teatra na Đumruku, prostoru koji je u prvoj polovini XIX veka bio jedno od retkih mesta namenjenih javnim kulturnim priredbama u tada još uvek orijentalno-oblikovanom Beogradu. Šlezinger, poreklom iz Srednje Evrope, stigao je u Srbiju 1829. godine i ubrzo postao ključna figura u modernizaciji dvorske i vojne muzike. Kao kapelnik kneza Miloša, organizovao je prvu stalnu vojnu…

Read More

Prvi izbori u Beogradu

Sredinom 19. veka, Beograd je bio u srcu promena koje su oblikovale modernu Srbiju. Prestonička varoš, sa svojim uskim kaldrmisanim ulicama, trgovačkim radnjama i kafanama, polako je sticala institucije koje će je učiniti gradom sa organizovanom upravom. Godine 1863, po prvi put u Beogradu, održani su izbori za opštinski odbor – telo koje je trebalo da upravlja gradskim poslovima, od održavanja ulica i pijaca do nadzora nad prihodima i rashodima opštine. Ovi izbori nisu bili masovni u modernom smislu: pravo glasa imali su samo muški građani stariji od 21 godine…

Read More

Izbori za predsednika opštine varoši Beograda 1891.

Odbor opštine varoši Beograda doneo je 15. aprila 1891. godine odluku da se 5. maja iste godine održe izbori za predsednika opštine varoši Beograda, budući da je dotadašnji predsednik opštine Nikola Pašić prestao da obavlja tu dužnost stupanjem na položaj predsednika Ministarskog saveta Kraljevine Srbije. Sud opštine varoši Beograda potvrdio je ovu odluku 20. aprila 1891. godine. Do izbora novog predsednika, dužnost predsednika opštine obavljao je kmet Svetozar Karapešić, i to od 15. januara 1891. godine. Ponovljeni izbori Prema važećem Zakonu, za punovažnost izbora bilo je potrebno da na birališta…

Read More

Beogradska berza

Beogradska berza nije nastala kao puka ekonomska institucija, već kao odraz ambicije jedne mlade države da se uključi u tokove modernog sveta. Njena istorija je istovremeno i istorija Srbije – sa usponima, prekidima, ratovima i dugim pauzama između dva pokušaja normalnosti. Zakonski temelji i osnivanje (1886–1895) Pravni osnov za osnivanje berzanske institucije u Srbiji stvoren je donošenjem Zakona o javnim berzama 3. novembra 1886. godine. Ipak, prošlo je gotovo osam godina do njegove praktične primene. Razlozi za odugovlačenje ležali su u nedovoljno razvijenom tržištu kapitala, oprezu države i potrebi da…

Read More

Ulica otvorenog srca – istorija jedne beogradske tradicije

Manifestacija Ulica otvorenog srca danas je jedno od prepoznatljivih obeležja Beograda – prvo januarsko jutro koje grad pretvara u veliku, otvorenu kafanu i pozornicu. Ipak, njeni koreni nisu u zvaničnim programima i protokolima, već u kafanskoj toplini, glumačkoj solidarnosti i ideji jednog čoveka – Mila Vlahovića – Miće, dugogodišnjeg upravnika čuvene Srpske kafane u Svetogorskoj ulici. Početak: Prvi januar 1969. Sve je počelo 1. januara 1969. godine u Srpskoj kafani. Tog jutra, dok je Beograd još nosio težinu novogodišnje noći, dogodio se nesvakidašnji prizor: umesto konobara, goste su služili glumci…

Read More

Prvi novogodišnji vatromet u Bloku 45

Novi Beograd

U Bloku 45 Nova godina nikada nije čekala ponoć. Ona stiže ranije, tačno u 18 časova, između betona i neba, tamo gde se zgrade u Jurija Gagarina – 173, 167, 183 i 185 – gledaju preko terena kao stari znanci koji znaju da je red da se još jednom zapali svetlost u mraku godine. Prvi novogodišnji vatromet u Bloku 45 dogodio se 31. decembra 2005. Taj prvi osećaj da praznik ne mora da dođe odozgo, sa bine, reflektora i budžetskih stavki, već može da se zapali odozdo, iz haustora, sa…

Read More

Palilulska pijaca

Kad danas prelaziš prag Palilulske pijace, možda ne primećuješ da kročiš u prostor koji je formalno nastao sredinom 20. veka, ali čije korene treba tražiti u društvenim i ekonomskim pokretima Beograda koji su počeli mnogo ranije. Rođenje pijace (1949–1950): spontano tržište na rubu grada Dok su u širem centru Beograda — od Zelenog Venca do Kalenića — pijace bile organizovane i gradski regulisane još od prve polovine 19. veka, Palilulska pijaca nije imala formalnu administrativnu građevinsku dokumentaciju sve do 1949. godine. Tada je, uz okolnosti posleratnog Beograda, na raskršću života…

Read More

Beograd u osmanskim defterima – Defter 1570

Defter iz 1570. godine prikazuje Beograd kao zreo i stabilan grad zanata. Ako su prethodni defteri dokumentovali nastanak, organizaciju i vrhunac zanatskog života, ovaj defter pokazuje kako grad funkcioniše pod punom administrativnom kontrolom Osmanskog carstva, dok istovremeno čuva vitalnost svojih zanata. Grad pod nadzorom Beograd iz 1570. više nije kaotična kasaba. Defter beleži precizne podatke o svakom zanatu, broju majstora, šegrta, lokaciji radionica, a ponekad i o površini radnog prostora. Porezi (resm-i hirfet) su jasno definisani i redovno naplaćivani. Ovo je grad u kome država meri, beleži i reguliše rad,…

Read More

Beograd u osmanskim defterima – Defter 1560

Četrdeset godina nakon osmanskog osvajanja, Beograd je u defteru iz 1560. godine prikazan kao zreo zanatski centar. Ako su prethodni defteri iz 1521. i 1536. pokazivali period prilagođavanja i organizacije, ovaj defter svedoči o punoj funkcionalnosti grada, u kome zanat određuje ne samo ekonomiju, već i prostornu i društvenu strukturu. Broj i raznovrsnost zanata Defter beleži značajan porast broja zanatlija u svim grupama. Abadžije (abadži) su sada ne samo brojni, već i specijalizovani: kroje za lokalno tržište, vojne i svečane potrebe. Postoje majstori za gunjeve, dolame, anterije i čakšire, što…

Read More

Beograd u osmanskim defterima – Defter 1536

Petnaest godina nakon osvajanja Beograda, defter iz 1536. godine pokazuje grad u fazi stabilizacije i razvoja. Ako je 1521. godina bila trenutak prilagođavanja, 1536. otkriva grad koji već zna kako da funkcioniše kao urbani organizam, u kome je zanat ne samo sredstvo za život, već i temelj društvenog poretka. Čaršija i mahalanje: prostor po meri rada Defter jasno beleži da su zanati sada prostorno organizovani. Mahale se oblikuju oko glavnih trgovačkih pravaca i izvora vode, dok čaršija postaje srce ekonomskog i društvenog života. Ovo nije više privremeno raspoređivanje kuća –…

Read More

Beograd u osmanskim defterima – Defter 1521

Defter iz 1521. godine predstavlja prvi veliki administrativni pogled Osmanskog carstva na Beograd nakon osvajanja. U njemu grad još nije potpuno preoblikovan po novim pravilima, ali je već jasno da se ne posmatra samo kao tvrđava ili vojna tačka, već kao urbana celina čiji se život meri radom. Za razliku od kasnijih istorijskih narativa koji Beograd opisuju kroz bitke, zidine i vlastodršce, defter govori tihim, ali preciznim jezikom: imenom, zanatom i porezom. U tom jeziku grad se pojavljuje ogoljen – bez metafora, ali sa jasnom strukturom. Grad popisan po ljudima,…

Read More

Beograd u osmanskim defterima – grad zanata

Osmanski defteri predstavljaju najpouzdaniji i najdetaljniji izvor za razumevanje Beograda kao grada rada i zanata u periodu od 16. do 18. veka. Za razliku od kasnijih narativnih izvora, koji Beograd često posmatraju kao vojno i strateško uporište, defteri ga prikazuju kao živi urbani organizam, u kome su zanati činili osnovu svakodnevnog života i gradske ekonomije. Defteri kao izvor Defteri (defter-i mufassal – detaljni popisi i defter-i icmal – zbirni popisi) bili su administrativne knjige Osmanskog carstva u kojima su evidentirani stanovnici, njihove delatnosti, imovina i poreske obaveze. U njima je…

Read More

O nestalim zanatima Beograda

Beograd je nekada bio grad koji se razumeo po zanatu. Pre nego što su ulice dobile imena po političkim figurama, nosile su u sebi logiku rada: znalo se gde se kuje, gde se šije, gde se boji, gde se meri. Zanati nisu bili folklor – bili su infrastruktura svakodnevice. U tom svetu, zanatlija nije bio mali privrednik, već nosilac znanja. Njegova radionica bila je i škola, i trgovina, i mesto društvenog poretka. Nestankom tih zanata Beograd nije izgubio samo poslove, već i jedan čitav način razmišljanja. Abadžije – krojači gradskog…

Read More

Moda u Beogradu između dva rata

Između dva svetska rata Beograd se ne oblači naglo, ali se oblači sa namerom. Posle godina improvizacije i sećanja, grad ponovo uči da gleda sebe u izlogu. Odeća više nije puka potreba – ona postaje znak oporavka, dokaz da život ne mora da se nosi samo izdržljivo, već i lepo. Moda u ovom periodu ne briše rat, ali ga potiskuje. Beograd se oblači kao grad koji želi da veruje u budućnost, iako je još pamti kako izgleda gubitak. Novi uzori i nova sigurnost Pariz preuzima ulogu glavnog modnog orijentira. Beograd…

Read More

Rebeka Jakovljević Amodaj – beogradska dama mode između dva svetska rata

Rebeka Jakovljević Amodaj (Zemun, 25. decembar 1897 — Tel Aviv, 1981) bila je jedna od prvih srpskih modnih kreatorki i najpoznatijih vlasnica modnih salona u Beogradu tokom prve polovine 20. veka. Njen modni salon važio je za simbol beogradskog šika, a sama Rebeka je brzo postala zvezda mondenskih krugova. Rođena je kao najstarije od jedanaestoro dece u jevrejskoj porodici Morisa i Nehame Amodaj. Sudbina ju je rano pogodila: roditelji su joj umrli jedan za drugim u vreme Prvog svetskog rata, pa je kao najstarija u porodici preuzela brigu o mlađoj…

Read More

Moda u Beogradu: Beograd pred Prvi svetski rat – moda stabilnosti i slutnje

Neposredno pred Prvi svetski rat Beograd izgleda kao grad koji je konačno sklopio sopstveni lik. Njegove ulice su prepoznatljive, njegove navike ustaljene, a njegova odeća – sigurna. Moda tog trenutka ne traži pažnju. Ona ne želi da šokira, ne pokušava da se nametne. Beograd se oblači kao grad koji veruje da ima vremena. U tom prividu dovršenosti krije se paradoks epohe: što je moda stabilnija, to je istorijski trenutak krhkiji. Knez Mihailova ulica i Terazije više nisu mesta dokazivanja. One su sada institucije. Izlozi su postojani, radnje poznate, krojači već…

Read More

Moda u Beogradu: Početak 20. veka – grad koji uči da bude siguran u sebe

Na početku 20. veka Beograd više ne pita kako treba da izgleda. To pitanje je već postavljeno i previše puta ponovljeno u decenijama iza njega. Sada grad oblači ono što je ranije samo isprobavao. Moda prestaje da bude dokaz pripadnosti Evropi i postaje navika jednog grada koji je naučio da živi u javnosti. Ulica više nije mesto prelaza između svetova, već prostor jasnih pravila. Odeća se nosi bez objašnjenja, bez straha od pogleda. Beograd ulazi u novo stoleće sa garderobom koja ne traži opravdanje. Osovina grada: Knez Mihailova – Terazije…

Read More

Moda u Beogradu: Kraj 19. veka – između čaršije i Evrope

Beograd krajem 19. veka nije bio grad jedne mode, već grad dva vremena koja su se sudarala na istim kaldrmama. Dok su se u uskim sokacima Dorćola i dalje čuli koraci u opancima i škripa dimija, nekoliko stotina metara dalje, na Terazijama, pojavljuju se cipele sa sjajem kakav grad dotad nije poznavao. Moda tada nije bila stvar sezona – bila je stvar opredeljenja. Čaršija: odeća kao nasledstvo U starim delovima grada – oko Bajrakli džamije, na Dorćolu, u Zerek-mahali i Savamali – odeća je i dalje bila produžetak tradicije. Terzije…

Read More