Teatar na Đumruku ( Pozorište na carini ) je prvo stalno pozorište u Beogradu, radilo je tokom 1841. i 1842. godine, u blizini današnjeg Savskog pristaništa Luke Beograd. Pozorište je otvoreno 4. decembra 1841.godine delom Jovana Sterije Popovića „Smrt Stefana Dečanskog“.
U početku,tačnije,od 4. decembra pa do 25. februara 1842. godine glumačka postava u prvom stalnom pozorištu bili su amateri , da bi nakon raspisanog konkursa za profesionalne glumce 26. februara bila odigrana i prva profesionalna predstava „Miloš Obilić“ – Jovan Sterija Popović.
- Prva „kritika“ u Beogradu
U jednom od tadašnjih beogradskih listova objavljena je prva je pozorišna kritika u istoriji srpske štampe, i to upravo o predstavi na Đumruku.
Autor je anonimni pisac koji za ansambl kaže da „srcem igraju više nego umom“, ali ga hvali zbog hrabrosti da podigne pozorišnu zavesu u gradu koji dotad nije znao za takvu umetnost.
- Improvizovana scena sa ćebadima
Scenografija je često bila toliko skromna da su kulise predstavljale — doslovno — razapeta vojnička ćebad, obojena krečom.
Publika je to prihvatala s razumevanjem: najvažnije je bilo videti predstavu, makar se „kula od Kosovske devojke“ videla na platnu koje se talasa od promaje.
- Muškarci igrali ženske uloge
Kako u Beogradu nije postojao dovoljan broj obrazovanih žena spremnih da se pojavljuju na pozornici, ženske uloge često su igrali muškarci.
Ovo je neretko izazivalo smeh publike, ali i oduševljenje zbog komičnog efekta u komedijama.
- Uticaj evropske mode
Tadašnji beogradski mladići dolazili su na predstave obučeni „u poslednju modu iz Pešte“ — cilindri, frakovi, uski kaputi. Teatar je postao mesto gde se pokazuje status, obrazovanje i pripadnost novom građanskom sloju.
