Teatar na Đumruku predstavlja jedno od najranijih pozorišnih središta u Beogradu i važnu preteču kasnijeg profesionalnog pozorišnog života u Srbiji. Delovao je oko 1841. godine u zgradi beogradske carinarnice (đumruka), po kojoj je i dobio ime, i smatra se jednim od prvih prostora u gradu gde su se redovno izvodile pozorišne predstave.
Teatar na Đumruku nije bio samo pozorište — bio je laboratorija identiteta.
- U njemu se prvi put čula srpska reč sa pozornice u urbanom ambijentu.
- Postao je mesto formiranja građanske elite: advokata, profesora, činovnika i trgovaca koji će kasnije oblikovati državne institucije.
- Bio je simbol ideje da Beograd mora da bude evropski grad, ne samo politički već i kulturno.
Pojava Teatra na Đumruku ubrzala je procese:
- osnivanja pozorišnih društava,
- prevođenja evropskih komada,
- prvih glumačkih škola,
- urbanog života gde je „pozorište obaveza kao i čaršija“.
Prva pozorišna u Beogradu
U jednom od tadašnjih beogradskih listova objavljena je prva je pozorišna kritika u istoriji srpske štampe, i to upravo o predstavi na Đumruku.
Autor je anonimni pisac koji za ansambl kaže da „srcem igraju više nego umom“, ali ga hvali zbog hrabrosti da podigne pozorišnu zavesu u gradu koji dotad nije znao za takvu umetnost.
Prvi pozorišni plakat
Pozorište je otvoreno 4. decembra 1841.godine delom Jovana Sterije Popovića „Smrt Stefana Dečanskog“ za koji je urađen i plakat.
