Godine 1801. Beogradski pašaluk zadesila je velika nemirna previranja. Odmetnuti janičari, vojni garnizon koji je izgubio vernost centralnoj vlasti u Istanbulu, preuzeli su kontrolu nad gradom. Na čelu ove grupe nalazile su četiri najmoćnije beogradske dahije: Aganlija, Kučuk-Alija, Fočić Mehmed-aga i Mula Jusuf.
Njihov prvi i najpoznatiji čin bio je ubistvo Hadži Mustafa-paše, tadašnjeg valije Beogradskog pašaluka, koji je važio za pravednog i omiljenog među stanovništvom. Dahije su se plašile njegove sposobnosti da održava red i mir i da suzbija njihove zloupotrebe, pa su ga odlučile ukloniti. Na taj način započeo je period brutalnog terora koji će potrajati nekoliko godina.
Nakon ubistva Hadži Mustafa-paše, dahije su uvele atmosferu straha i represije. Oni su:
- nasilno opresirali lokalno stanovništvo,
- povećavali poreze i iznuđivali bogatstvo od građana,
- hapsili i ubijali svakoga ko je pokazivao znakove otpora,
- a svoju vlast održavali zastrašivanjem i brutalnim metodama vojnog nasilja.
Ovaj period je u istoriji poznat kao vladavina dahija i predstavlja direktni povod za Prvi srpski ustanak 1804. godine, kada su Srbi odlučili da se podignu protiv tiranije odmetnutih janičara. Teror dahija nije samo ugrozio sigurnost i mir u Beogradu, već je uzdrmao celo stanovništvo pašaluka, stvarajući duboko nezadovoljstvo i podsticaj za oslobodilački pokret.
Aleksandar od Beograda
