Ja, Beograd – Dositejev licej
Ja sam Beograd. I pre nego što sam naučio da vičem, da trujem vazduh i da žurim, ja sam učio da mislim. Na uglu…
\n
Preskoči na sadržajNajnoviji sadržaj iz ove rubrike.
Ja sam Beograd. I pre nego što sam naučio da vičem, da trujem vazduh i da žurim, ja sam učio da mislim. Na uglu…
Ja sam Beograd. I ako hoćeš da me sretneš, nemoj tražiti adresu — dođi kod konja. Stojim tu vekovima, menjam lica, imena, vlasti i…
Pamtiću taj dan dok me ima. Bila je jesen 1858. godine, vetar je klizio niz moje sokake, noseći miris vlažne zemlje i dima iz…
Vrabac je nezvanično simbol Beograda, a ipak, i do danas, njegova mala senka lebdi nad mojim ulicama, parkom, dvorištima – opominjući i podsećajući. Zašto…
Ja sam Beograd koji pamti korake, i tihe i teške, i one koji odjeknu kao topovi, i one koji kao molitva samo dotaknu kamen…
Ja sam Beograd, a ovo je moja reka — Sava.Ona ćuti, ali ja čujem kako plače.Nad mestom gde je nekada stajao moj stari most,…
Ja sam Beograd. Pamćenje sam mostova, reka i ljudi.I danas ćutim nad prazninom gde je nekada stajao moj Stari savski most.Onaj koji su Nemci…
Probudilo se jedno novo jutro, svetlije nego ranije.Nebo više nije bilo sivo od dima,već modro, rašiveno, kao da se samo oporavlja od rana koje…
Posle rata — nije odmah došla pesma.Prvo je došao muk.Onaj koji se nadvije nad svaku ulicu,kao magla što skriva i rane i sramotu preživljavanja.…
Ne sećam se tačno trenutka kada je tišina prestala da boli.Možda onog jutra kad su se čuli prvi topovi iz pravca juga,ali ovaj put…
Tišina je pala pre nego što su čizme stigle.Nije to bila tišina mira, već ona gusta, što pritiska zidove,ulazi u pluća i guši svaki…
Nebo je tog jutra bilo nisko, kao da se spustilo da čuje moj šapat.U magli Dunava, granate su sekle vodu, a dim je mirisao…
