Kažu stari ljudi da je Božićni post kao put što vodi kroz zimske noći, dug, tih i beo, ali osvetljen svetlom što se rađa u srcu čoveka. Nije to običan put, niti je to obično vreme; to je vreme kad se svako ogleda u sebi kao u studenoj vodi bunara i pita: kakve mi ruke dočekuju Božić, kakvo mi je srce pred Ognjištem nad ognjištima? Počinje taj put kad se novembar prepolovi, kad dani skrate a sve priguši miris dima iz dimnjaka. Tada, pred večer, u mnogim selima, stariji bi…
Read MoreОзнака: verska verovanja i legende
Legenda o Svetom apostolu Filipu
U davna vremena, kad je zemljom hodio sam Gospod Isus, u gradu Vitsaidi življaše mladić blagoga pogleda i razuma bistrog kao izvorska voda. Zvao se Filip, sin običnih ljudi, ali srca koje je čekalo neobično. Kažu stari da je još kao dečak pitao starce na trgu zašto nebo šuti kad ga čovek zapita, i da mu je baš zbog tih pitanja ime poraslo među ljudima — jer gde je znatiželja, tu se rađa i mudrost. Jednog dana, kada je Gospod prolazio pokraj Vitsaide, Filip ga ugleda i u njegovim očima…
Read MoreLegenda o Božićnim pokladama
Još dok je sveta i veka, pričalo se po selima da je uoči Božićnog posta zemlja najtanja, a nebo najbliže. Kažu da tada čovek ako šapne želju, ona se čuje bolje nego inače, jer anđeli prolaze niže nad kućama. Zato se Božićne poklade odvajkada držale kao sveti prag između starog i novog, između igre i uzdržanja, između ljudske slabosti i Božjeg pogleda. U selu na obroncima Jelice živela je udovica Kata, čuvena po mudrosti, ali i po tome što nikada nije dizala glas na decu, ni svoju ni tuđu —…
Read MoreLegenda o Svetom Jovanu Zlatoustom
Pričala se u staroj Antiohiji jedna priča koju su prenosili iz kolena u koleno: da je Sveti Jovan Zlatoust još kao dečak imao reč koja nije bila obična, već od neba pozajmljena. Kažu da je jedne večeri nad gradom pala teška oluja. Vetar je nosio crepove, a munje parale tamno nebo. U jednoj maloj ulici, usred bura i lomnjave, Jovan je stajao ispred kuće jedne sirote udovice čiji se krov urušavao. Žena je drhtala i plakala, a deca se skrivala u uglu kao uplašene ptice. Jovan je podigao ruke ka…
Read MoreLegenda o Svetom Jovanu Milostivom
Kad je Bog još šetao zemljom pod vidom umornog putnika, priča se da je došao i na Kipar, ostrvo zelenih bregova i suncem ogrejanih sela. Tu se, u kući jednog plemića, rodio dečak tanušnog glasa i bistrih očiju. Kad su ga krstili, dali su mu ime Jovan, ali narod je već tada šaputao da će ga svet zvati drugačije. Jer, nije to bilo svako dete. Dok su drugi dečaci trčali za zmajevima od papira ili se hvalili novim čizmama, Jovan je često odlazio iza kuće, tamo gde je živela udovica…
Read MoreLegenda o Svetom Mini
Priča se da je nekada davno, u pitomim ravnicama Misira, živeo mladi vojnik Mina, visok kao palma i miran kao jutarnja voda. Nije se on hvalio svojom snagom, niti je igde prvi potezao mač — ali kad bi nepravda progovorila, Mina bi ustao, pa makar se ceo svet digao protiv njega. Jedne noći, kaže legenda, dok je stražario na ivici pustinje, video je plamen koji nije goreo, niti je dim od njega dizao. U tom plamenu zasijalo je svetlo, belo kao prvi sneg, i Mina je tada čuo glas koji…
Read MoreLegenda o Mrati – Čuvaru Straže nad Snegom
U vreme kad su brda imala svoje gospodare, a svako drvo svoj glas, pričalo se da postoji jedan svetac koji ne hoda po stazama od kamena, već po stazama od hladnog vazduha.Zvali su ga Sveti Mrata, čuvar stoke, reda i zimske straže. Kažu da on ne silazi na zemlju kao ostali svetitelji — ne vidi se, ne čuje se.On proveje. Kad vetar odjednom stane, a sneg u tami zaiskri kao da neko oguljenom rukom dodiruje njegovu površ, narod zna:„To Mrata ide.” Kazna za nemilost U jednom selu pod planinom, živeo…
Read MoreLegenda o Svetom Mrati – Strogom Čuvaru Zime
U stara vremena, kad je čovek još slušao vetar kao što sluša majku, a sneg kao starca, živela su tri brata na nebesima: Đorđe, Arhanđel i Mrata.Svako od njih imaše svoju službu — Đorđe da budi proleće i oslobađa zelenilo, Arhanđel da prati duše na putu kroz svetlost, a Mrata…Mrata dobi najtežu službu: da čuva red u zimi i pravdu među ljudima i životinjama. Beše Mrata strog, ali ne od tuge, već od brige. Voleo je svako živo stvorenje, ali znao je da je zima lukava: ako je pustiš da…
Read MoreNarodni običaji na Uskrs
Ukućani se rano ujutro umiju vodom i odlaze u crkvu na jutrenje i Vaskršnju Liturgiјu, gde su sa sobom poneli Uskršnja jaja. Nakon ulaska u crkvu domaćica podeli jedan deo jaja domaćinima u crkvi a drugi deo nakon bogosluženja komšijama, prijateljima i svima bliskima ispred crkve. Nakon službe u crkvi svi bi se okupili na određenom mestu oko crkve ili na nekom polju gde bi domaćice poslužile meso, vino,rakije a onda se igralo i pevalo. U sеlima јužnе Srbiје, prvо sе prima „kоmka“ – pričеšćuјu sе, i tо pоštо su svi…
Read More