Venecija je svoju trgovačku imperiju gradila strpljivo, kroz diplomatiju, trgovinske privilegije i selektivnu vojnu silu. Ključni trenutak dogodio se tokom krstaških ratova, naročito Četvrtog krstaškog pohoda 1204. godine, kada je Venecija stekla ogromne privilegije i teritorije nakon pljačke Carigrada. Time je obezbedila dominantan položaj u istočnom Mediteranu.
Venecijanski trgovci uspostavili su mrežu trgovačkih stanica i kolonija duž obala Jadrana, Egeja i Crnog mora. Grad je postao centralno čvorište kroz koje su u Evropu stizali začini, svila, dragoceni metali i luksuzna roba sa Istoka. Venecija nije samo preprodavala robu – ona je kontrolisala transport, osiguranje, kredite i pravne okvire trgovine, čime je stvorila ranu formu kapitalističkog sistema.
Posebna snaga Venecije ležala je u njenoj sposobnosti da balansira između velikih sila: Vizantije, islamskog sveta i zapadnoevropskih kraljevstava. Venecija je često trgovala i sa hrišćanskim i sa muslimanskim državama, ignorišući verske podele kada su ekonomski interesi bili u pitanju. Na taj način, grad je postao ključni posrednik između Istoka i Zapada, ne samo u trgovini već i u prenosu znanja, tehnologija i kulturnih uticaja.
