Venecija je nastala u izuzetno neobičnim okolnostima, koje su direktno uticale na njen kasniji identitet i političku strukturu. U 5. i 6. veku, stanovništvo severne Italije bežalo je pred najezdama Huna, Gota i Langobarda, sklanjajući se na močvarna ostrva u venecijanskoj laguni. Ta ostrva nisu bila pogodna za klasičnu poljoprivredu niti za lako osvajanje, što je Veneciji od samog početka pružilo prirodnu zaštitu od kopnenih neprijatelja.
Zbog nemogućnosti da se razvije kao agrarna zajednica, Venecija se okrenula moru. Pomorstvo, brodogradnja i trgovina postali su osnov njenog opstanka. Ovaj specifičan položaj doveo je i do stvaranja jedinstvenog političkog sistema – Venecijanske republike, koja nije bila feudalna monarhija poput ostalih evropskih država, već oligarhijska republika sa snažnim institucijama i jasnom kontrolom vlasti. Na čelu države nalazio se dužd, ali njegova moć je bila strogo ograničena zakonima i savetima, čime je sprečavana tiranija.
Prirodni uslovi lagune učinili su Veneciju zatvorenom, ali i otvorenom: zatvorenom za vojne prodore, a otvorenom za trgovinu i kulturne uticaje. Ta kombinacija omogućila je Veneciji da se razvije u jednu od najstabilnijih i najdugovečnijih država u evropskoj istoriji, koja je trajala više od hiljadu godina.
