Propast Venecijanske republike nije bila iznenadna, već rezultat dugotrajnog procesa koji je započeo u kasnom srednjem veku. Najveći udarac venecijanskoj moći predstavljala su velika geografska otkrića krajem 15. veka. Otvaranjem pomorskih ruta ka Indiji i Americi, trgovina se postepeno premeštala sa Mediterana na Atlantski okean, čime je Venecija izgubila svoju ključnu ulogu u svetskoj trgovini.
Istovremeno, jačanje Osmanskog carstva ozbiljno je ugrozilo venecijanske posede na Istoku. Dugi i skupi ratovi iscrpeli su državnu blagajnu, dok su nove evropske sile – poput Francuske, Španije i kasnije Velike Britanije – razvijale centralizovanije države i snažnije vojske. Venecijanski politički sistem, iako stabilan vekovima, postao je rigidniji i manje sposoban za brze reforme.
Konačni kraj došao je 1797. godine, kada je Napoleon Bonaparta ukinuo Venecijansku republiku bez većeg otpora. Time je simbolično okončana era srednjovekovnih gradova-država i započela nova epoha modernih nacionalnih država. Ipak, i nakon svog političkog nestanka, Venecija je nastavila da živi kao kulturni i istorijski simbol – grad koji je vekovima dokazivao da trgovina, diplomatija i institucije mogu biti jednako moćne kao i mač.
