Tamerlan (1336 -1405), poznat i kao Timur ili Timur Lenк („Timur Hromi“), bio je srednjoazijski vojskovođa, osvajač i osnivač Timuridskog carstva, jednog od najvećih carstava kasnog srednjeg veka. Njegova vlast obuhvatala je veliki deo Centralne Azije, Irana, Avganistana, Kavkaza i delove Bliskog istoka, a njegovi pohodi dopirali su sve do Indije, Anatolije i južne Rusije.
Poreklo
Tamerlan je rođen 1336. godine u okolini grada Keša (današnji Šahrisabz u Uzbekistanu), nedaleko od Samarkanda. Poticao je iz turkizovanog mongolskog plemena Barlas.
Iako je živeo više od jednog veka nakon Džingis-kana, Tamerlan se politički predstavljao kao naslednik njegove tradicije. Međutim, nije bio direktni potomak Džingis-kana. Kako bi svojoj vlasti dao legitimitet, povezivao se ženidbom i političkim savezima sa džingiskom dinastijom.
Nadimak „Lenk“, odnosno „Hromi“, dobio je zbog povreda noge koje je zadobio u mladosti.
Uspon na vlast
Tokom druge polovine 14. veka Tamerlan je postepeno stekao vlast nad velikim delom Transoksanije. Samarkand je pretvorio u prestonicu svog carstva i jedno od najvažnijih političkih i kulturnih središta tadašnjeg islamskog sveta.
Njegova država nije bila klasična nasledna država sa čvrsto određenim granicama. Bila je pre svega vojno carstvo koje je opstajalo zahvaljujući njegovoj ličnoj moći, vojsci i mreži vazalnih vladara.
Osvajanja
Tamerlan je tokom svoje vladavine vodio gotovo neprekidne ratove.
Njegove vojske osvojile su ili opustošile velike oblasti:
- Persiju
- Avganistan
- Mezopotamiju
- Kavkaz
- delove Anadolije
- područja današnjeg Pakistana i Indije
- delove srednje Azije i južne Rusije.
Jedan od najpoznatijih pohoda bio je napad na Delhi 1398. godine. Tamerlanova vojska zauzela je grad, nakon čega je usledilo veliko razaranje i masakr stanovništva.
Godine 1402. porazio je osmanskog sultana Bajazita I u čuvenoj Bici kod Ankare. Bajazit je zarobljen, a njegova država je nakon poraza zapala u višegodišnju krizu poznatu kao osmanski međuvladarski period.
Tamerlan i Balkan
Tamerlan nije direktno osvojio Balkan, ali je njegov sukob sa Osmanlijama imao velike posledice po jugoistočnu Evropu.
Poraz Bajazita kod Ankare privremeno je zaustavio osmansko širenje. Time je Srbiji i drugim balkanskim državama pružen kratak predah.
Srpski vladar Stefan Lazarević bio je vazal sultana Bajazita i učestvovao je na osmanskoj strani u bici kod Ankare. Posle Bajazitovog poraza Stefan se vratio u Srbiju i iskoristio osmansku slabost da učvrsti svoju državu.
Vladar i graditelj
Iako je ostao zapamćen prvenstveno po osvajačkim pohodima, Tamerlan je bio i veliki pokrovitelj arhitekture i umetnosti.
Samarkand je pod njegovom vlašću doživeo veliki razvoj. U grad su dovođeni umetnici, zanatlije, arhitekte i učenjaci iz osvojenih krajeva. Monumentalne građevine koje su podizane u Samarkandu postale su osnova čuvene timuridske arhitekture.
Najpoznatiji spomenik povezan sa Tamerlanom jeste Gur-e-Amir, njegov mauzolej u Samarkandu.
Smrt
Tamerlan je umro 18. februara 1405. godine u gradu Otraru, na teritoriji današnjeg Kazahstana, tokom priprema za pohod protiv Kine.
Sahranjen je u Samarkandu, u mauzoleju Gur-e-Amir.
Posle njegove smrti ogromno carstvo počelo je da se deli među njegovim naslednicima. Ipak, dinastija koju je osnovao nastavila je da vlada delovima Centralne Azije i Irana.
Njegov potomak Babur kasnije je osnovao Mogulsko carstvo u Indiji, čime je Tamerlanovo dinastičko nasleđe dobilo novi istorijski značaj.
Istorijska ocena
Tamerlan je jedna od najkontradiktornijih ličnosti srednjeg veka. Za svoje savremenike bio je istovremeno veliki vojni genije, moćni vladar i nemilosrdni osvajač.
Njegovi pohodi bili su praćeni masovnim ubistvima i razaranjima čitavih gradova. Istovremeno, pod njegovim pokroviteljstvom Samarkand je postao centar arhitekture, nauke i kulture.
Zbog toga Tamerlan u istoriji predstavlja paradoks: čovek koji je iza sebe ostavio ogromno carstvo i izuzetna kulturna dostignuća, ali i trag nezapamćenog nasilja nad stanovništvom osvojenih zemalja.
Tamerlan (1336 -1405) ostao je jedna od najznačajnijih ličnosti kasnog srednjeg veka i ključna figura istorije Centralne Azije, čije je nasleđe nastavilo da postoji kroz Timuridsku dinastiju i kasnije Mogulsko carstvo.
