Ideja o povezivanju Atlantskog i Tihog okeana preko Paname postojala je vekovima. Međutim, stvarna izgradnja kanala počela je tek krajem 19. veka.
Francuska kompanija pod vođstvom Ferdinanda de Lesepsa, koji je prethodno bio povezan sa izgradnjom Sueckog kanala, počela je radove 1881. godine.
Francuski projekat suočio se sa ogromnim problemima. Tropske bolesti, naročito žuta groznica i malarija, odnosile su veliki broj života. Istovremeno, teren je bio mnogo zahtevniji nego što su projektanti očekivali.
Francuska kompanija je bankrotirala 1889. godine, a projekat je praktično propao.
Sjedinjene Američke Države preuzele su izgradnju početkom 20. veka. Nakon stvaranja nezavisne Paname 1903. godine, SAD su dobile pravo da izgrade i kontrolišu kanalsku zonu.
Američki radovi počeli su 1904. godine. Naučnici i lekari predvođeni Vilijamom Gorhasom sproveli su veliki program kontrole komaraca, što je značajno smanjilo širenje žute groznice i malarije.
Kanal je završen i zvanično otvoren 15. avgusta 1914. godine.
Dug je oko 82 kilometra i koristi sistem prevodnica kojima se brodovi podižu i spuštaju između nivoa okeana i veštačkog jezera Gatun.
Panama kanal drastično je skratio pomorske puteve. Brod koji putuje između istočne i zapadne obale SAD više nije morao da obilazi celu Južnu Ameriku.
Kontrola nad kanalom ostala je pod američkim uticajem decenijama. Na osnovu ugovora potpisanih 1977. godine, Panama je postepeno preuzela punu kontrolu, što je završeno 31. decembra 1999. godine.
