Nekada su na ovom mestu bile voda, livade i močvarno zemljište.
Danas ovde prolaze hiljade automobila.
Ako želite da razumete koliko sam se promenio, dovoljno je da stanete kod Mostara i pogledate oko sebe.
Teško je zamisliti da je ovaj kraj nekada bio daleko od grada.
A ime je ostalo.
Mostar.
Nije nastalo slučajno.
Na prostoru današnjeg Mostara nekada se nalazio most preko Mokroluškog potoka, koji je povezivao puteve prema Topčideru i tadašnjoj periferiji. Vremenom je ceo kraj počeo da se naziva po tom mostu.
Ja sam rastao prema jugu.
Terazije više nisu bile kraj grada.
Slavija je postajala važna raskrsnica.
Čukarica se razvijala.
Železnica je menjala moje pravce.
A Mostar je polako prestajao da bude samo prelaz preko vode.
Postajao je raskršće.
Početkom 20. veka oko njega se menjala čitava slika grada. Dolazile su nove saobraćajnice, industrija i železničke veze.
A onda je Beograd dobio ono što danas mnogi uzimaju zdravo za gotovo – mesto na kojem se putevi ukrštaju iz gotovo svih pravaca.
Mostar je postao jedna od mojih najpoznatijih saobraćajnih tačaka.
Tu se išlo prema centru.
Prema Čukarici.
Prema Dedinju.
Prema Autokomandi.
Kasnije je došla i Mostarska petlja, koja je potpuno promenila lice ovog prostora.
Nestajala je stara periferija.
Rasle su saobraćajnice.
Automobili su zamenili zaprege.
Asfalt je prekrio stare tragove.
Grad je postajao sve brži.
Ali Mostar je ostao.
Danas mnogi kroz njega samo prođu.
Ne znaju gde je nekada bio potok.
Ne razmišljaju o mostu po kojem je dobio ime.
Njima je Mostar jednostavno — gužva.
Crveno svetlo.
Sirena.
Kolona.
Semafor koji traje duže nego što čovek ima strpljenja.
Ali ja pamtim i ono pre svega toga.
Pamtim vodu.
Pamtim zemlju.
Pamtim put kojim se išlo sporije.
Jer gradovi imaju čudnu osobinu.
Ono što je nekada bilo kraj grada, jednog dana postane njegov centar.
Ono što je bilo polje, postane raskrsnica.
Ono što je bio mali most preko potoka, postane ime koje svi znaju.
Ja sam Beograd.
Kod mene se prošlost ne briše potpuno.
Samo je prekrije asfalt.
A kada se na Mostaru zaustavite u gužvi i pomislite da stojite u mestu, setite se:
nekada je ovde zaista stajao samo jedan mali most.
I grad je tek trebalo da stigne do njega.
