Sveti Jovan Milostivi (ok. 556–619), poznat i kao Jovan Dobročinitelj, bio je patrijarh Aleksandrijski, jedan od najomiljenijih i najblaženijih crkvenih otaca. Rođen je na Kipru, u plemićkoj porodici, ali ga bogatstvo nikada nije vezivalo – on je bogatstvo smatrao obavezom, a ne privilegijom.
Kada je preuzeo upravu Aleksandrijske patrijaršije, prvo pitanje koje je postavio svojim saradnicima bilo je:
„Koliko siromaha imamo?“
I kada su mu rekli: „Oko sedam hiljada, vladiko“, on je mirno odgovorio:
„Malo je. Od sada ih smatrajte mojim gospodarima.“
Njegova dela milosrđa
- Svakoga dana je hranio na hiljade gladnih.
- Svađao se sa svojim rizničarima jer su štedeli njegove pare, a on ih je trošio kao Božije.
- Kada bi mu doneli poklon, on bi ga prodao i dao siromasima.
Često je govorio:
„Ako mi Bog šalje bogatstvo, a ja ga zatvaram u kovčege, onda ja nisam sluga Hristov, nego sluga zlata.“
Čuda i predanja
U narodu je ostalo zapisano da je jednom prosjaka, koga su dvorani oterali kao dosadnog, pozvao nazad i rekao:
„Kada biste vi bili bogati, a ja siromah, zar se ne bih i ja pojavljivao pred vašim vratima?“
Drugi put, kada je u riznicu stiglo ogromno nasledstvo, on je gotovo sve odmah podelio sirotinji. Riznicar mu je oprezno rekao da će ostati bez ičega za crkvene potrebe. Jovan mu je odgovorio:
„Kad prazna ruka kuca, Bog je brži da je napuni.“
I tako je i bilo – ubrzo je stiglo još veće dobročinstvo.
Kraj njegovog života
Poslednje godine proveo je u smirenoj molitvi. Kada je osetio da mu se bliži kraj, poželeo je da se vrati na svoj rodni Kipar. Umornog tela, ali mirnog duha, upokojio se u gradu Amastru, na putu ka ostrvu koje ga je iznedrilo.
Telo mu je, po predanju, mirisalo na miro, kao svedočanstvo njegovog života koji je bio ispunjen ljubavlju.
Foto:Ilustracija,/pixabay
