Originalni nagib kule bio je oko 0,2 metra kada je građena samo prva tri sprata, ali je tokom vekova rastao. Pre nego što su moderni inženjeri počeli intervenciju krajem 20. veka, toranj je naginjao čak 5,5 stepeni. Procene su govorile da bi bez intervencije mogao da se sruši u narednih 100 godina.
Da bi stabilizovali Kulu u Pizi, inženjeri su preduzeli nekoliko radikalnih koraka. Prvo su uklonili zemlju sa severne strane temelja (suprotno od nagiba) kako bi se težina polako preusmerila i smanjio nagib. Zatim su dodali čelične kablove da bi toranj bio privremeno stabilan dok se tlo „prilagođavalo“. Konačni rezultat bio je smanjenje nagiba sa 5,5 na oko 3,97 stepeni, što je dovoljno da toranj bude siguran za posetioce narednih stotinu godina. Ova kombinacija inženjerske kreativnosti i strpljenja kroz godine pokazuje koliko je pažljivo balansiranje težine i tla ključno kod takvih građevina.
