Posle Drugog svetskog rata Nemačka je podeljena na okupacione zone, a 1949. godine nastale su dve države: Savezna Republika Nemačka na zapadu i Nemačka Demokratska Republika na istoku.
Berlin, koji se nalazio duboko unutar teritorije Istočne Nemačke, takođe je bio podeljen između saveznika.
Tokom 1950-ih veliki broj stanovnika Istočne Nemačke odlazio je na Zapad, često preko Berlina. To je za istočnonemačke vlasti predstavljalo ozbiljan politički i ekonomski problem.
U noći između 12. i 13. avgusta 1961. godine počela je izgradnja zida koji će podeliti Berlin. U početku su postavljene bodljikave žice, a zatim je izgrađen sistem betonskih prepreka, osmatračnica i kontrolnih punktova.
Zid je postao jedan od najpoznatijih simbola Hladnog rata. Ljudi su pokušavali da pređu na Zapad preko tunela, improvizovanih letelica, skrivenih prostora u automobilima i na druge načine. Neki su poginuli pokušavajući da pobegnu.
Tokom 1980-ih sovjetski lider Mihail Gorbačov uvodi politiku reformi i smanjuje pritisak na istočnoevropske saveznike.
U Istočnoj Nemačkoj pritisak građana postajao je sve veći. 9. novembra 1989. godine istočnonemački zvaničnik Ginter Šabovski na konferenciji za novinare objavio je nove propise o putovanjima, ali ih je neprecizno predstavio kao da stupaju na snagu odmah.
Građani su krenuli ka graničnim prelazima. Zbunjeni čuvari na kraju su otvorili kapije.
Berlinski zid je počeo da pada.
Nemačka je ponovo ujedinjena 3. oktobra 1990. godine, a samo godinu dana kasnije Sovjetski Savez se raspao.
