Srednjovekovna Srbija razvila se tokom 12. i 13. veka pod dinastijom Nemanjića, kada Srbija postaje važna politička i kulturna sila na Balkanu.
Pod vladarima poput Stefana Nemanje i cara Dušana, država se teritorijalno proširila i dobila snažan administrativni sistem. Srpska pravoslavna crkva postala je autokefalna, što je dodatno učvrstilo državnu nezavisnost.
Ovaj period obeležen je i razvojem manastira, zakonika i srednjovekovne kulture. Nakon Dušanove smrti, država postepeno slabi, što će je kasnije učiniti ranjivom pred osmanskim osvajanjima.
