Lazarev grad, poznat i kao Grad kneza Lazara ili Šaren Grad (prema turskom imenu Aladža Hisar), predstavljao je srednjovekovnu tvrđavu u Kruševcu, prestonici kneza Lazara Hrebeljanovića. U okviru utvrđenja nalazila se i njegova dvorska crkva — prelepa Lazarica, najcelovitiji sačuvani dragulj nekadašnjeg prestonog grada. Danas, međutim, od utvrde su ostale tek malobrojne, ali dragocene ruševine.
Prvo poznato pominjanje tvrđave potiče iz 1381. godine, što ukazuje da ju je podigao sam knez Lazar, ili je bar obnovio i znatno proširio starije utvrđenje koje je tu postojalo. O postojanju prestonice svedoči i potpis na povelji iz 1387. godine, u kojem knez zapisuje:
„…u slavnome gradu gospodstva mi Kruševcu.“
Nakon Kosovske bitke 1389. godine, grad je na kratko pao pod tursku vlast, ali je ubrzo vraćen u ruke Srba. Stefan Lazarević, Lazarev sin i naslednik, vladao je despotovinom iz Kruševca sve do 1405. godine, kada prestonicu prenosi u Beograd, koji je već počeo da obnavlja od 1403. godine. Ipak, Kruševac ni tada nije izgubio na značaju — u njemu se 1413. sastao sa sultanom Mehmedom I.
Tokom prve polovine 15. veka kontrola nad gradom neprekidno je prelazila iz ruke u ruku. Turci ga zauzimaju 1413. (nakratko) i 1427. godine, pred sam kraj Stefanovog života; Mađari ga osvajaju 1437. godine; a sporazumom iz 1444. godine Kruševac se vraća obnovljenoj srpskoj despotovini Đurđa Brankovića. Međutim, 1454. godine Turci ga definitivno osvajaju i daju mu ime Aladža Hisar — Šaren Grad — zbog raznovrsnih materijala od kojih je tvrđava bila sazidana.
Najbolje očuvani deo nekadašnje Lazareve prestonice jeste dvorska crkva svetog Stefana, popularna Lazarica — remek-delo moravske škole. Od samih bedema danas su preživeli ostaci Donžon kule, kroz koju se nekada ulazilo u grad, kao i deo istočnog bedema. U unutrašnjosti kule i danas postoji hodnik sa stepeništem koji je vodio ka višim nivoima i na gradske zidine. Posebna zanimljivost ove kule je što je ozidana oblucima — retkost u srpskoj srednjovekovnoj arhitekturi, a verovatno i jedan od razloga zbog kojih su Turci nazvali grad „šarenim“.
Današnji prostor utvrđenja pretvoren je u park sa muzejom, dok je dobar deo zidina u 20. veku porušen zbog izgradnje kuća — pri čemu je, po svoj prilici, korišćen i kamen iz stare tvrđave.
