Kada sneg zaveje grad, mi ne pitamo da li će biti kolapsa — pitamo samo ko će prvi da pošalje saopštenje. Ovoga puta „saznali smo“ da gradske službe rade po hibridnom modelu: malo na terenu, a mnogo od kuće. Tačnije — na terenu su saopštenja, a kod kuće je stvarni rad.
Sneg je pao iznenada, kao i svake godine. Niko ga nije očekivao, osim prognoze, kalendara i iskustva. Grad je, po ustaljenoj proceduri, reagovao odlučno: čekanjem. Jer zašto čistiti sneg kada postoji nada da će se sam predomisliti i nestati?
Temperatura je u minusu, ali je optimizam u plusu. Uveravaju nas da su „sve gradske službe na terenu“. Na kom terenu — nije precizirano. Moguće na terenu mašte, na klizavom polju obećanja ili na livadi zvanoj „situacija je pod kontrolom“.
Građani gaze po ledu, klize ka poslu i sudbini, dok mehanizacija stiže… sutra. Ili kad se vreme popravi. Ili kad sneg shvatio da nije poželjan.
U međuvremenu, grad funkcioniše po starom, proverenom modelu:
ako se dovoljno dugo praviš da radiš — možda se problem sam reši.
Aforizmi iz snežne smene:
– Beograd je spreman za zimu — samo da zima nije spremna za Beograd.
– Kod nas sneg ne pada, on iznenađuje.
– Najefikasnija mehanizacija u gradu su saopštenja.
– Građani čiste sneg lopatama, a sistem — rukama od posla.
– Ako službe ne vidiš na terenu, znači da rade tiho.
– Hibridni rad: građani na ledu, institucije u oblacima.
– Grad je prohodan — za misli ali ne i za građane.
Dobro jutro, Beograde! Pazi kako hodaš. Sistem je već pao.
