Đorđe Vajfert (nem. Georg Weifert; Pančevo, 15. jul 1850 — Beograd, 12. januar 1937) bio je srpski industrijalac, guverner Narodne banke, dobrotvor i mecena kulturnih i humanih ustanova. Smatra se jednim od najznačajnijih privrednika i dobrotvora Srbije i Balkana svoje epohe.
Ran život i poreklo
Đorđe Vajfert je rođen u Pančevu, tada delu Austrougarske, u imućnoj porodici industrijalaca nemačkog porekla. Njegov otac Ignjat Vajfert i majka Ana pripadali su uglednoj porodici koja je bila vlasnik pivare. Deda je osnovao pivaru u Pančevu početkom 19. veka, a Ignjat je usavršavao zanat u Minhenu, u čuvenoj pivari „Spatenbrau“. Posle njegovog povratka, porodica je izgradila najveću pivaru na Balkanu, koja je radila sve do 2008. godine.
Đorđe je pohađao nemačku osnovnu školu u Pančevu i mađarsku srednju školu. Nakon toga nastavio je školovanje u Trgovačkoj akademiji u Budimpešti, a zatim je diplomirao na Velikoj pivarskoj školi u Vajenštofenu, pored Minhena, 1872. godine.
Poslovna karijera
Po dolasku u Beograd 1872. godine, Vajfert se priključuje porodičnom poslu u pivarstvu i zajedno sa ocem gradi pivaru na Topčiderskom brdu.
Njegove industrijalne aktivnosti brzo su se širile:
- Kupuje rudnik mrkog uglja kod Kostolca.
- Postaje vlasnik rudnika bakra u Boru i kamenog uglja u Podvisu.
- Otvara rudnik zlata u Svetoj Ani.
Tako postaje tvorac modernog rudarstva u Srbiji i jedan od najbogatijih industrijalaca regiona. Deo profita uložio je u otvaranje pivara u Sremskoj Mitrovici i Nišu.
Đorđe Vajfert je bio jedan od osnivača Narodne banke Srbije. Guverner je bio u periodu 1890–1902. i 1912–1926, ukupno 26 godina. Za vreme Prvog svetskog rata 1915. godine, celokupan trezor Banke prebacio je u Marsej, gde je banka nastavila rad. Tokom svojih funkcija izveo je pretvaranje Narodne banke u emisionu ustanovu Kraljevine SHS i zamenio krune u dinare. Bio je doživotni počasni guverner banke.
Takođe je bio predsednik Upravnog odbora Samostalne monopolske uprave Srbije (1895–1900).
Dobrotvorstvo i mecenatstvo
Vajfert je bio poznat po velikom dobrotvorstvu i mecenstvu:
Osnovao je fond „Kralj Stevan Dečanski“ za obrazovanje gluvoneme dece.
Finansirao je izgradnju Bolnice za ženu i dete u Beogradu, poklonivši 20.000 m² zemljišta na Topčiderskom brdu.
Donacije za Srpsku akademiju nauka i umetnosti, Beogradsko žensko društvo, Muzej grada Beograda i Narodni muzej.
Tokom Prvog balkanskog rata finansirao je 60.000 vekni hleba za najsiromašnije.
Pomagao je Srbiju i tokom Prvog svetskog rata iz Francuske.
Aktivan u vatrogasnoj službi, predsednik Banatskog vatrogasnog udruženja i počasni predsednik više lokalnih institucija.
Javni život
Đorđe Vajfert se nije politički opredeljivao, već je pokušavao da deluje kao balans u burnom političkom životu Srbije. Tokom Timočke bune 1883. godine, uspeo je da ubedi kralja Milana da zameni smrtne kazne za uhapšene pobunjenike zatvorskim kaznama, sprečivši dodatno krvoproliće.
Bio je slobodni zidar i član velike masonske lože „Jugoslavija“.
Privatni život
Đorđe se 1873. oženio Marijom Gisner. Voljen je trkačkim konjima, posebno svog konja Fantasta. Pored industrije i bankarstva, sakupljao je stare novce, medalje, skice i slike Beograda.
Smrt i nasleđe
Preminuo je 12. januara 1937. godine u svojoj vili u Beogradu. Opelo je održano u Crkvi Svete Ane u Pančevu, a sahranjen je na pančevačkom katoličkom groblju.
Vajfert je dobio ordene: Svetog Save, Belog orla i Karađorđeve zvezde. Proglašen je počasnim građaninom Pančeva. Njegovo ime nosi ulica u Beogradu, otkrivena je spomen-bista u Kostolcu, a lik se nalazi na novčanicama i kovanicama. Njegov život opisan je u TV seriji i knjizi „Saga o Vajfertu“.
Foto: Slika Uroša Predića
