U narodnoj tradiciji Srba, Vavedenje Presvete Bogorodice — koje mnogi zovu i Svečica, Uvedenje, Žensko Vavedenje — zauzima posebno mesto među zimskim praznicima. Slavi se tiho, bez velike graje, ali duboko, sa poštovanjem koje potiče iz davnih vremena. Ovaj praznik, koji se obeležava 21. novembra po starom, odnosno 4. decembra po novom kalendaru, sakuplja oko sebe različite običaje, verovanja i narodne priče koje su u raznim krajevima ponikle iz različitih potreba, ali imaju zajednički koren: veru da Bogorodica toga dana posebno obilazi domove i čuva porodice.
Narodna legenda kaže da je mala Marija, prinesena u hram kao trogodišnje dete, sama koračala uz visoke stepenice, noseći u ruci malu sveću čiji se plamen nije gasio ni na vetru ni na hladnoći. Taj plamen, kako su govorile stare žene, simbol je svetlosti koja od tada stoji nad svakim domom koji obeležava Vavedenje. Upravo zato je paljenje sveće glavni običaj u svim srpskim krajevima — ali načini i značenja se razlikuju od sela do sela.
Šumadija – mir doma i rodnost zemlje
U brdovitoj Šumadiji Vavedenje je praznik domaćinskog mira. Još pre izlaska sunca, domaćica pali veliku, debelu sveću pred ikonom. Veruje se da svetlost, ako se ne zaljulja i plamen ne „zapleše“, donosi dobru i mirnu godinu. Žene u Šumadiji nipošto ne uzimaju iglu ili konac: kaže se da bi to „vezalo“ sreću devojkama u kući.
Jedan od najživljih običaja jeste obilazak voćnjaka. Domaćin u ranu zoru ode do tri voćke uz koje je kuća najviše vezana — jabuke, šljive ili kruške — i dodirne ih rukom, tiho govoreći:
„Kako Marija poraste u hramu, tako i ti u letu.“
U Šumadiji se i danas veruje da je vreme na Vavedenje pouzdani znak: ako je sunčano, biće rodno; ako je tmurno, godina će biti „usporena“.
Kosovo – svetost ognjišta i dečja zaštita
Na Kosovu je Vavedenje pravi „ženski praznik“, pun nežnih običaja posvećenih deci i ognjištu. Ognjište je toga dana sveto: ne gasi se, niti se ponovo raspaljuje; samo se doda drvo, da se vatra „održi kao život u kući“.
Majke deci ujutru umivaju lice vodom u kojoj stoji bosiljak, uz reči:
„Kako mirise Bogorodica, tako i moje dete.“
Tamjan je nezaobilazan: domaćin okadi kuću, pa dvorište, pa stoku. Kaže se da dim tamjana na Vavedenje vraća na pravi put sve što se u kući „zaljuljalo“.
Žene ništa ne pozajmljuju toga dana — ni vatru, ni so, ni hleb — da „sreća ne izađe iz kuće“.
Putnici rado kreću na put baš na Vavedenje, jer se drži da put započet toga dana „Bogorodica vodi“.
Vojvodina – svetlost na prozoru i znakovi iz žita
U ravničkim krajevima Vojvodine običaji su prostrani kao polja. Jedna od osobenosti jeste sveća na prozoru. Domaćice u Sremu i Banatu stavljaju upaljenu sveću u prozor, da „svetlost gleda put“ i sačuva kuću od nesreće.
U mnogim mestima u Bačkoj iznosi se malo žita na promaju, da bi „videlo svetlost Vavedenja“. Veruje se da će žito dobro roditi ako ga svetlost toga jutra dotakne.
Vojvođanske domaćice prave i male posne kolače — venčiće, ptice ili sunce — koje deca dobijaju kao znak blagoslova. Devojke bacaju mladu grančicu vrbe u bunar; ako ostane uz ivicu bunara, godina će biti „puna i meka“.
Na ognjište se stavlja prstohvat soli, za zaštitu doma od bolesti.
Istočna Srbija – svetlost, dim i zabrane
Istočna Srbija, sa svojim starim magijskim običajima, čuva neke od najstarijih oblika obeležavanja Vavedenja. Najvažnije pravilo glasi: „Ništa se ne daje iz kuće.“ Ni vatra, ni hleb, ni so — sve ostaje u domu da bi sreća i zdravlje ostali unutra.
Domaćin tri puta obiđe kuću sa upaljenom svećom, praveći krug oko doma, i govori:
„Ovom svetlošću dom čuvam, tamu odagnavam.“
Jedan osoben običaj je dimljenje dece. Žene zapale snop suve trave i lagano provuku decu kroz dim, da budu zdrava cele godine. Voda ima posebno mesto: u nju se stavlja orah i komad hleba, pa se ukućani tom vodom umivaju.
U nekim selima veruje se da Bogorodica u noći Vavedenja obilazi domove; zato se ostavi prozor kratko otvoren, da „svetlost uđe“.
Ako rani petao zapoje baš na Vavedenje, smatra se da će godina biti „vesela i puna“.
Zajednički koren običaja
Iako se običaji razlikuju od kraja do kraja, ideja je svuda ista:
svetlost, mir, plodnost i zaštita doma.
- Svuda gori sveća.
- Devojke u svim krajevima koriste grančice kao znak sudbine.
- Žene skoro svuda ne šiju, ne pletu i ne vežu konce.
- Ognjište se neguje i smatra svetim.
- U svim regionima prati se vreme kao predskazanje godine.
Narod je vekovima verovao da je Vavedenje dan kada Bogorodica „otvara vrata svetlosti“, pa ko praznik dočeka čisto, mirno i sa svećom, taj će „imati svetlost u kući i blagost u godini koja dolazi“.
