Hronologija i „činjenična priča“ Titushky (2013–2014)
Tituški bili su plaćenici u Ukrajini koji su podržavali ukrajinske bezbednosne službe tokom administracije Viktora Janukoviča.
Početak termina i prvi incident (maj 2013)
Ime „Titushky“ (u množini) nastalo je po Vadym Titushko, mladom borcu (MMA) koji je 18. maja 2013. napao dva novinara tokom jednog pro-vladinog skupa u Kijevu. Taj incident i njegova uloga učinili su da njegovo prezime postane sinonim za plaćene batinaše i provokatore.
Nakon toga, termin „titushky“ počeo je da se koristi za grupe mladih muškaraca (često iz siromašnijih ili radničkih krajeva, huligani, ponekad s kriminalnim dosijeom) koje su za dnevnicu bile angažovane da prisustvuju pro-vladinim skupovima, navodno da „obezbede“ red, ali su često koristili nasilje i zastrašivanje.
Pojačavanje aktivnosti — kraj 2013.
Protesti koji su krenuli u novembru 2013. u Kijevu, nakon što je vlast odbacila potpisivanje ugovora sa EU, izazvali su oštru reakciju građana. Kako su demonstracije rasle i postajale sve masovniji, vlast je — uz policiju — počela da koristi i titushky kao „paravojni“ instrument represije.
Početkom 2014, titushky su postali uobičajeni na ulicama Kijeva: dopuštali su im se da umetnuti prelaze iz mase demonstranata u maske nasilnika, često u građanskoj odeći ili trenerkama, da ne izgledaju kao policija. Tako su mogli da izazovu nasilje, tuku demonstrante ili novinare — dok je policija stajala sa strane ili, prema izveštajima, sarađivala s njima.
Ključni datumi i nasilni skokovi
Datum / Period Događaj / Značaj
- 10–11–12. decembar 2013. Prvi veliki pokušaj razbijanja protesta — policija + oko 3.000–4.000 titushky učestvovalo u napadu na kamp i demonstrante.
- 21. januar 2014. Uvedene su represivne mere: policija je dobila dozvolu za upotrebu sile, a titushky su masovno angažovani da napadaju demonstrante u centru Kijeva i u okolnim ulicama.
- Večernji sati 18. februara 2014. Jedan od najdramatičnijih dana nasilja: tokom akcije „čišćenja“ protesta, prema izveštajima, titushky su zajedno s policijom i specijalnim jedinicama upotrebili oružje i nasilje — prema izjavama, pod oružje je predato najmanje stotinak komada, a među napadačima su i ljudi sa skrivenim identitetom.
- 19.februar 2014. Ubistvo novinara Viacheslav Veremiy — njegovo ubistvo povezuje se sa napadom titushky-ja na automobil u kome je bio. Policija nije intervenisala. Ovo je bio jedna od ključnih tačaka koja je razotkrila da titushky nisu samo „huligani“, nego da su učestvovali u ozbiljnim zločinima protiv ljudi i slobode medija.
Organizacija, koordinacija i oružje
Prema istražnim izveštajima delovanje titushky-ja nije bilo spontano — bili su koordinisani sa organima vlasti.
Oružje i sredstva nasilja (batine, palice, metalne šipke, ali i vatreno — pištolji) su, prema optužbama, dobijani iz skladišta Ministarstva unutrašnjih poslova; prema jednoj izveštaju tužilaštva, više stotina komada oružja bilo je podeljeno titushky — što upućuje na sistemsko, a ne slučajno nasilje.
Plate/ dnevnica — prema izjavama optuženih i bivših članova, titushky su bili plaćeni da prisustvuju događajima; „foot-soldiers“ su imali simbolične dnevnice, dok su organizatori — koji su regrutovali i transportovali batinaše — dobijali znatno više.
Posle revolucije: istrage, optužbe, pravda — i njen izostanak
Nakon promene vlasti, pokrenute su istrage o ulozi titushky-ja u nasilju protiv demonstranata i novinara. Prema zvaničnim izjavama, bivši ministar unutrašnjih poslova Vitaliy Zakharchenko bio je funkcioner koji je koordinisao angažovanje titushky-ja.
Međutim: u velikom broju slučajeva optuženi su oslobođeni ili su krivične prijave obustavljene — često zbog zastarelosti, proceduralnih grešaka ili nedovoljnog prikupljanja dokaza.
Ipak, u pojedinim slučajevima — 2016. i kasnije — suđenje je pokrenuto: jedan od titushky-ja osuđen je za napad na demonstrante 18. februara 2014. i pokušaj ubistva.
Prema nezavisnim izveštajima i organizacijama za ljudska prava, ukupno je na protestima stradalo više desetina ljudi, sa stotinama povređenih i na stotine nestalih/otetih — nasilje titushky-ja i policije je ostavilo dugoročne posledice i duboko posredno uticalo na politiku i društvo u Ukrajini.
Šta su Titushky zapravo značili: analiza
Titushky su bili alat vlasti — privatna, neformalna i plaćena da vlast ostane „formalno invulnerabilna“, dok nasilje vrše ljudi bez uniformi, bez zvaničnog statusa, i sa mogućnošću da budu prikazani kao huligani ili kriminalci, a ne kao državni nasilnici.
Budući da su titushky često dolazili iz siromašnijih regiona ili sa margine — to je značilo da vlast manipuliše socijalnom i ekonomskom nejednakošću: nudeći novac za nasilje, režim je „kupovao lojalnost“ kod ljudi koji su bili ranjivi ili ekonomski motivisani.
Njihova upotreba promenila je prirodu protesta i političke borbe u Ukrajini: protesti više nisu bili samo javno izražavanje neslaganja — postali su borba sa paralelnim državnim i para-državnim strukturama — što je dovelo do eskalacije nasilja, smrti, radikalizacije i dugoročnih podela u društvu.
U kolektivnom pamćenju Ukrajine (i šire) titushky su postali simbol nelegitimne sile, paravojne represije, represivnih režima koji pribegavaju kriminalnim metodama da bi zadržali vlast.
Fenomen titushky — od prvog incidenta u maju 2013., preko nasrtaja na proteste u zimi 2013/2014., pa do istraga i (delimičnih) suđenja nakon revolucije — pokazuje kako vlast može da koristi neformalne, plaćene batinaške grupe da uguši protest, zanemari odgovornost, i da nasilje „zakamuflira“ kao spontano nasilje huligana. Titushky su time postali tragični i opominjući simbol nasilja, manipulacije i degradacije političkog protesta.
Foto: Ilustracija/pixabay
