U kalendaru Srpske pravoslavne crkve danas se obeležava spomen na Svetog Evtihija Carigradskog, jednog od najuticajnijih, ali i najprogonjenijih patrijarha ranovizantijskog perioda. Njegov život ostaje primer vremena u kojem granica između vere i politike praktično nije postojala – ako je ikada i postojala.
Rođen početkom 6. veka u Maloj Aziji, Evtihije je na čelo Carigradske patrijaršije došao 552. godine, u jeku vladavine cara Justinijan I. Period njegove službe obeležili su snažni teološki sporovi i pokušaji carskog dvora da nametne sopstvena tumačenja vere.
Evtihije je bio aktivni učesnik Petog vaseljenskog sabora, jednog od ključnih crkvenih sabora koji su oblikovali pravoslavno učenje. Međutim, njegov odnos sa carem ubrzo se zaoštrava. Razlog – neslaganje oko pitanja vaskrsenja tela. U Vizantiji, gde je car često smatrao da ima poslednju reč i u teologiji, takav stav nije prolazio bez posledica.
Godine 565, Evtihije biva smenjen i prognan. Njegovo izgnanstvo trajalo je više od decenije, što nije bila retkost za one koji su odbijali da se povinuju političko-verskom diktatu epohe. Ipak, nakon Justinijanove smrti, dolazi do obrta: Evtihije se 577. godine vraća na patrijaraški tron, gde ostaje do svoje smrti 582. godine.
Istoričari ga pamte kao doslednog branioca crkvenog učenja, ali i kao simbol jednog sistema u kojem je granica između duhovne vlasti i političke moći bila zamagljena do neprepoznatljivosti. Ukratko – ko nije bio po volji cara, vrlo brzo je mogao da se nađe van prestonice.
Sveti Evtihije danas zauzima važno mesto u pravoslavnoj tradiciji, a njegovo ime podseća da su sukobi između principa i vlasti stari koliko i sama istorija. Razlika je jedino u dekoru – nekad su to bile carske odaje u Carigradu, danas su to moderni kabineti. Suština, po svemu sudeći, ostaje ista.
