Sveti Atanasije Veliki, arhiepiskop aleksandrijski, jedan je od najvećih i najznačajnijih otaca hrišćanske Crkve, stub pravoslavnog učenja i neumorni branilac vere u najtežim vremenima.
Rođen je oko 296. godine u Aleksandriji, u tadašnjem srcu helenističkog i hrišćanskog sveta. Još kao veoma mlad istakao se izuzetnom bistrinom, dubokom verom i obrazovanjem. Kao đakon, pratio je svog episkopa Aleksandra na Prvom vaseljenskom saboru u Nikeji (325), gde je odigrao ključnu ulogu u borbi protiv Arijeve jeresi, koja je poricala božanstvo Isusa Hrista.
Ubrzo nakon sabora, postaje arhiepiskop Aleksandrije. Od tog trenutka počinje njegov život nalik na duhovnu bitku bez predaha. Gotovo 45 godina episkopske službe, od kojih je čak 17 proveo u progonstvima, bežeći od careva, lažnih optužbi i nasilja arijanaca. Čuvena izreka „Athanasius contra mundum“ – Atanasije protiv sveta – najbolje opisuje njegovu sudbinu.
Bio je ne samo borac, već i veliki teolog i pisac. Njegovo delo „O ovaploćenju Logosa“ spada među najdublja i najlepša svedočanstva o tajni Hristovog dolaska u svet. Takođe je autor Žitija Svetog Antonija Velikog, knjige koja je snažno uticala na razvoj monaštva u celom hrišćanskom svetu.
Sveti Atanasije se upokojio 373. godine, mirno, posle života ispunjenog stradanjem, borbom i nepokolebljivim svedočenjem istine. Crkva ga slavi kao učitelja vaseljene, branitelja pravoslavlja i svetionik vere u vremenima kada je istina bila nepopularna i opasna.
Srpska pravoslavna crkva proslavlja ga 18. januara (31. januara po novom kalendaru).
