Stevan Stojanović Mokranjac (1856–1914) bio je jedan od najznačajnijih srpskih kompozitora, muzičkih pedagoga i melografa, ličnost koja je presudno oblikovala srpsku umetničku i duhovnu muziku na prelazu iz 19. u 20. vek. Smatra se utemeljivačem nacionalnog muzičkog izraza u Srbiji.
Poreklo i rano obrazovanje
Stevan Stojanović rođen je 9. januara 1856. godine u Negotinu, u trgovačkoj porodici. Nadimak Mokranjac dobio je po kraju Mokranje, iz koga potiče njegova porodica. Rano je pokazao muzičku nadarenost – prve muzičke utiske stekao je u crkvi, uz crkveno pojanje i narodnu pesmu, što će kasnije postati temelj njegovog stvaralaštva.
Osnovno obrazovanje započeo je u Negotinu, a školovanje nastavio u Beogradu, gde je pohađao gimnaziju. Već u mladosti bio je aktivan u pevačkim društvima i horovima, naročito u Beogradskom pevačkom društvu, koje će kasnije igrati ključnu ulogu u njegovom životu.
Muzičko školovanje u inostranstvu
Mokranjac je muzičko obrazovanje usavršavao u evropskim centrima:
- u Minhenu (kod Josepha Rheinbergera),
- u Rimu,
- i u Lajpcigu, jednom od tada najvažnijih muzičkih središta.
Iako je stekao čvrsto znanje zapadnoevropske muzičke teorije i kompozicije, Mokranjac se svesno opredelio da svoj rad posveti srpskoj narodnoj i crkvenoj tradiciji, nastojeći da je uzdigne na umetnički nivo.
Kompozitorski rad i „Rukoveti“
Najznačajniji deo njegovog svetovnog opusa čine „Rukoveti“ – ciklusi horskih kompozicija zasnovanih na narodnim pesmama iz različitih krajeva srpskih i južnoslovenskih zemalja. Napisao je 15 Rukoveti, u kojima je spojio:
- autentične narodne melodije,
- umetničku horsku obradu,
- i duboko osećanje nacionalnog duha.
Ove kompozicije predstavljaju vrhunac srpske horske literature i do danas su temelj repertoara domaćih horova.
Crkvena muzika
Mokranjac je ostavio neizbrisiv trag u oblasti pravoslavne duhovne muzike. Njegova najznačajnija dela su:
- „Liturgija Svetog Jovana Zlatoustog“,
- „Opelo u b-molu“,
- brojne pesme za večernje, jutrenje i praznično bogosluženje.
On je prvi sistematski uredio i umetnički oblikovao srpsko crkveno pojanje, oslanjajući se na staru tradiciju, ali je istovremeno unoseći jasnoću, harmoniju i dostojanstvo koje je približilo bogoslužbenu muziku savremenom slušaocu.
Pedagoški i organizacioni rad
Mokranjac je bio jedan od osnivača Srpske muzičke škole u Beogradu (današnje Muzičke škole „Mokranjac“) i njen dugogodišnji profesor i direktor. Kao pedagog vaspitao je generacije muzičara i uticao na razvoj čitave srpske muzičke scene.
Takođe je bio:
- dirigent Beogradskog pevačkog društva,
- organizator muzičkog života,
- neumorni sakupljač narodnih melodija na terenu.
Poslednje godine i smrt
Tokom Prvog svetskog rata, povlačeći se sa srpskom vojskom, Mokranjac je teško oboleo. Umro je 28. septembra 1914. godine u Skoplju, daleko od rodnog Negotina i Beograda, u teškim ratnim okolnostima.
Značaj i nasleđe
Stevan Stojanović Mokranjac ostaje upamćen kao:
- tvorac srpske nacionalne muzičke škole,
- čuvar i umetnički tumač narodne i crkvene tradicije,
- simbol duhovne i kulturne zrelosti srpskog naroda.
Njegovo ime danas nose muzičke škole, festivali („Mokranjčevi dani“ u Negotinu), horovi i institucije, a njegova dela i dalje žive u bogosluženju, koncertnim dvoranama i narodnom pamćenju.
