Naziv Lilanje vezan je za praznik Petrovdan posvećen Svetim Apostolima Petru i Pavlu, koji se proslavlja 12. jula. Lila je zapaljena suva kora divlje trešnje umetnuta u procep ili nanizana na drveni štap.
Lilanje je običaj koji je vekovima prisutan kod stočarskog stanovništva na području zapadne Srbije i Bosanske Krajine.
Magijsko-religijski narodni običaj koji se kod Srba, osim na Petrovdan, upražnjava i pred Velike poklade, uoči Ivanjdana, Spasovdana i Đurđevdana.
Uglavnom deca pali lile koje baca preko krovova i nosi oko torova izgovarajući:
„Lila gori , žito rodi“, ili „Bogami, veselo nam lile gore, da nam krave dobro vode“.
NA PETROVDAN
Sa prvim sumrakom stoka se zatvara u torove, gde se obavlja muža i kićenje cvetnim vencima.
Deca i omladina pale lile i sa njima trče oko torova, pevajući:
„Kuda lile hodile, tuda krave vodile.”
Pale se vatre na raskrsnicama, gde je prosutna pesmu i igru meštana koja traje do duboko u noć.
Običaj paljenja petrovdanskih lila ili lilanje uvršten je u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa Srbije.
