- Rođenje i detinjstvo
Prepodobnomučenik Stefan rođen je kao sin pobožne žene Ane, koja je svojom molitvom i postom tražila blagoslov Božji da joj podari sina. Pre začeća, Ana se molila u crkvi Vlaherni pred ikonom Presvete Bogorodice, gde je doživela duhovno viđenje u kome joj je Bogorodica obećala rođenje sina. Tako je rodio se Stefan, koji će kasnije postati svetitelj i mučenik za veru.
- Monaški život i duhovno usavršavanje
U šestnaestoj godini Stefan je primio inočki postrig na gori Aksentijevoj u blizini Carigrada od starca Jovana. Pod njegovim rukovodstvom naučio je božansku mudrost i strogo podvižništvo. Nakon upokojenja starca Jovana, Stefan je nastavio podvig na istoj gori, strogo se posvećujući molitvi, postu i duhovnom nastavljanju monaške tradicije. Njegova svetost privukla je mnoge učenike, kojima je prenosio znanje i duhovnu disciplinu.
- Istorijski kontekst i ikonoborstvo
Tokom vladavine cara Konstantina Kopronima, poznatog kao ikonoborca, Stefan se pokazao kao revnosni zaštitnik poštovanja svetih ikona. On je odbijao bilo kakvo narušavanje crkvenih običaja, čak i pod pretnjom gonjenja. U žitiju se navodi da su protiv njega car i njegovi saradnici planirali razne zamke, nastojeći da ga slome i uklone sa puta duhovnog delovanja.
- Progoni i mučeništvo
Zbog nepokolebljivosti, Stefan je prognan na ostrvo Prokonis, a potom doveden u Carigrad, okovan i zatočen u tamnici zajedno sa 342 monaha iz raznih krajeva, koji su takođe stradali zbog poštovanja ikona. U tamnici su nastavljali sve crkvene obrede i pravilo, kao da su u manastiru. Car ga je na kraju osudio na smrt. Stefan je predvideo svoju smrt 40 dana ranije i oprostio se sa bratijom.
Sluge careve izvukoše ga na ulice Carigrada, bijući ga i prizivajući prolaznike da ga kamenjuju. Jedan od jeretika udario je Stefana drvetom po glavi, pri čemu je prepodobni izdahnuo. Na ovaj način, kao što je sv. Stefan prvomučenik postradao od Jevreja, tako je Prepodobnomučenik Stefan stradao od ikonobornih jeretika.
- Slava i poštovanje
Prepodobnomučenik Stefan postradao je 767. godine u 53. godini svoga života. Crkveno pamćenje ga slavi kao svetog mučenika Hristovog, čija revnost i nepokolebljivost u veri ostaju uzor podvižnicima i danas. Njegova smrt i podvig predstavljaju primer revnosti u odbrani svetinja, odanosti monaškom životu i nepokolebljivosti u očuvanju vere.
