Prepodobni Teoktist, u svetu poznat kao Stefan Dragutin Nemanjić, jedna je od najzanimljivijih i najsloženijih ličnosti srpske srednjovekovne istorije — kralj, pokajnik i monah.
Stefan Dragutin bio je sin kralja Uroša I i kraljice Jelene Anžujske, a stariji brat Stefana Uroša II Milutina. Vladao je Srbijom od 1276. do 1282. godine, nakon što je zbacio oca sa prestola u sukobu koji je imao i političku i porodičnu pozadinu.
Međutim, njegova vladavina nije dugo trajala — nakon pada sa konja kod Jeleča, Dragutin je tumačio nesreću kao Božiju opomenu. Dobrovoljno je ustupio presto bratu Milutinu, zadržavši severne krajeve Srbije i Srem kao svoje posebno kraljevstvo.
Nakon povlačenja iz aktivne politike, Dragutin sve više živi pobožno. Podiže manastire — među njima se ističu Tronoša, Đurđevi Stupovi u Rasu, Trgovac (Sveti Ahilije), kao i manastir Ćelije kod Valjeva.
Na kraju života zamonašio se i primio monaško ime Teoktist, posvetivši se molitvi i pokajanju za grehe svog života — naročito zbog borbe protiv oca.
Prema predanju, upokojio se oko 1316. godine, a mošti su mu bile čuvane u manastiru Đurđevi Stupovi. Srpska pravoslavna crkva ga poštuje kao prepodobnog Teoktista, svetitelja koji je prošao put od kralja do smirenog monaha, i u njegovom liku prepoznaje primer pokajanja, smirenja i iskrenog vraćanja Bogu.
Život Stefana Dragutina — prepodobnog Teoktista — svedoči o dubokoj istini da ni slava, ni vlast, ni zemaljsko bogatstvo ne mogu doneti mir duši. Onaj koji je nekad vladao zemljom, izabrao je na kraju da vlada sobom.
