Meta je proširila dostupnost aplikacije Pocket na korisnike u Sjedinjenim Američkim Državama, otvarajući novi front u trci za popularizaciju takozvanog „vibe codinga“. Pocket omogućava korisnicima da jednostavnim tekstualnim opisom naprave male interaktivne igre i druge digitalne sadržaje, bez klasičnog programiranja. Nastale kreacije mogu se objavljivati, igrati i dalje menjati, čime Meta pokušava da spoji veštačku inteligenciju, gejming i društvene mreže u jedan proizvod.
Do skoro je pravljenje video-igre podrazumevalo barem osnovno poznavanje programiranja, rad u nekom od razvojnih okruženja i mnogo strpljenja. Sada je dovoljno napisati šta želite.
Na primer: „Napravi igru u kojoj astronaut izbegava asteroide i skuplja gorivo.“
AI zatim pokušava da od tog opisa napravi igrivu verziju.
Dobro došli u eru u kojoj pitanje više nije „Da li znaš da programiraš?“, već „Da li znaš dovoljno dobro da objasniš računaru šta želiš?“
Šta je Meta Pocket?
Pocket je eksperimentalna aplikacija kompanije Meta namenjena stvaranju i deljenju malih interaktivnih iskustava. Korisnik opisuje ideju tekstom, a veštačka inteligencija generiše ono što Meta naziva „gizmos“ – male interaktivne sadržaje koje korisnik može da igra ili dalje menja.
Za razliku od tradicionalnog razvoja video-igara, ovde nema potrebe da korisnik počinje od praznog projekta i piše kod.
AI obavlja veliki deo tehničkog posla.
Korisnik zatim može da eksperimentiše sa dobijenim rezultatom i prilagođava ga svojim idejama.
To Pocket čini više nalik kreativnoj društvenoj platformi nego klasičnom alatu za razvoj igara.
Od ideje do igre bez programiranja
Najzanimljiviji deo Pocketa upravo je jednostavnost.
Korisnik ne mora da poznaje programske jezike, grafičke alate ili razvojne engine. Umesto toga, prirodnim jezikom opisuje šta želi da napravi.
AI zatim pretvara taj opis u interaktivni sadržaj.
To je ono što se poslednjih godina sve češće naziva vibe coding – način razvoja u kojem čovek više opisuje željeni rezultat nego što direktno piše programski kod.
Kod tradicionalnog programiranja čovek govori računaru kako nešto da uradi.
Kod vibe codinga sve više govori šta želi da dobije.
AI pokušava da pronađe način da to napravi.
Pocket nije samo alat za pravljenje igara
Meta ima još jednu ideju.
Pocket nije zamišljen kao program koji koristite sami, napravite igru, sačuvate je na telefonu i tu se priča završi.
Aplikacija ima društveni feed kroz koji korisnici mogu da otkrivaju kreacije drugih ljudi, da ih isprobavaju i, kada je omogućeno, remiksuju.
Time Meta pokušava da napravi nešto između TikToka, mobilne igre i AI razvojnog alata.
Jedan korisnik napravi sadržaj.
Drugi ga isproba.
Treći ga promeni.
Četvrti napravi svoju verziju.
I tako nastaje lanac sadržaja koji ne mora nužno da počne od profesionalnog programera.
Meta je do Pocketa stigla kupovinom
Pocket nije nastao ni iz čega.
Meta je ranije ove godine preuzela tim koji je radio na platformi Gizmo, koja je imala sličnu ideju – omogućiti korisnicima da uz pomoć AI-ja prave male igre i interaktivne sadržaje. Pocket je praktično nastavak tog pravca razvoja.
Gizmo je pokazao da postoji interesovanje za koncept u kojem se AI koristi kao neka vrsta programera na zahtev.
Meta je očigledno procenila da taj koncept može da ima mnogo širu primenu.
I sada ga pokušava pretvoriti u sopstvenu platformu.
Telefon postaje razvojno okruženje
Još jedan važan detalj jeste činjenica da se Pocket ne oslanja na klasičan računar kao razvojnu stanicu.
Ideja je da se stvaranje odvija direktno na telefonu.
To je značajna promena u načinu razmišljanja o razvoju igara.
Do sada je telefon uglavnom bio uređaj na kojem igru igrate.
Sa ovakvim aplikacijama telefon postaje i uređaj na kojem je pravite.
Naravno, Pocket nije zamena za Unreal Engine, Unity ili ozbiljan profesionalni razvojni alat. Namenjen je malim i jednostavnijim interaktivnim iskustvima. Ali upravo je to možda njegova najveća prednost.
Ne pokušava da od svakog korisnika napravi profesionalnog game developera.
Pokušava da ukloni prepreku između ideje i prvog prototipa.
AI menja i odnos prema gejmingu
Ako se ovakav model razvije, posledice mogu biti mnogo šire od jedne Meta aplikacije.
Do sada je gejming industrija bila podeljena na relativno jasne kategorije: programeri prave igre, izdavači ih objavljuju, a igrači ih igraju.
Generativni AI počinje da ruši tu podelu.
Igrač može postati kreator.
Kreator može postati programer bez formalnog znanja programiranja.
A igrač koji preuzme tuđu kreaciju može je promeniti i napraviti potpuno novu verziju.
Granica između autora, programera i igrača postaje sve nejasnija.
Ali postoji i druga strana priče
Kada tehnologija omogućava svakome da napravi sadržaj, dobija se i potpuno predvidljiv rezultat: ogromna količina sadržaja.
A internet već ima dovoljno sadržaja da bi čovek mogao da živi nekoliko života i ne pogleda ni desetinu onoga što je napravljeno.
Pocket zato ima veliki izazov.
Nije dovoljno omogućiti ljudima da naprave igre.
Potrebno je pronaći način da najbolje kreacije budu primećene.
Upravo zato društveni feed nije sporedna funkcija. On je praktično jednako važan kao i sam AI alat.
Meta ne želi samo da ljudi prave.
Želi da ljudi gledaju šta su drugi napravili, igraju, dele i vraćaju se po još.
Dakle, potpuno neočekivano, i AI razvoj igara završava tamo gde je završio gotovo ceo internet – u borbi za korisničku pažnju.
Šta je sa pravima i privatnošću?
Tu priča postaje komplikovanija.
Kada korisnik napravi igru i dozvoli drugima da je remiksuju, nastaje pitanje ko kontroliše nove verzije.
Meta dokumentacija navodi da sadržaj koji je otvoren za remiksovanje može biti dalje menjan i deljen, a postojeći remiksi ne nestaju automatski samo zato što originalni autor obriše svoj sadržaj.
To znači da budući kreatori moraju da razmišljaju o svojim sadržajima drugačije nego kod tradicionalnog objavljivanja.
Ako napravite nešto što postane popularno, vrlo brzo može nastati desetine ili stotine njegovih verzija.
Za kreativnu zajednicu to može biti fantastično.
Za autora koji želi potpunu kontrolu nad svojim radom – baš i ne mora.
Meta pravi novi tip društvene mreže
Pocket je zanimljiv i zato što pokazuje kako Meta razmišlja o budućnosti društvenih platformi.
Klasične društvene mreže zasnovane su na fotografijama, tekstu i videu.
Sledeća generacija može biti zasnovana na interaktivnom sadržaju.
Ne samo da gledate nečiji post.
Vi ga dodirujete.
Igrate ga.
Menjate ga.
Remiksujete.
Pravite njegovu novu verziju.
U tom smislu Pocket nije samo priča o AI-ju i video-igrama.
To je eksperiment sa idejom da bi budući društveni sadržaj mogao biti nešto sa čim korisnik interaguje, a ne samo nešto što posmatra.
Da li će AI zameniti programere?
Ne.
Bar ne na način na koji se to često predstavlja.
Profesionalna igra zahteva ogromnu količinu rada: dizajn, programiranje, animaciju, zvuk, narativ, testiranje, optimizaciju, servere i još mnogo toga.
Pocket je namenjen mnogo jednostavnijim projektima.
Ali AI može da promeni nešto drugo – ko uopšte dobija priliku da počne da pravi igru.
To je možda važnije.
Pre deset godina neko ko nije znao programiranje mogao je da ima odličnu ideju, ali je morao da pronađe programera.
Danas može da napiše nekoliko rečenica i dobije prvi prototip.
Možda će biti loš.
Verovatno će biti loš.
Ali postoji.
A od prvog prototipa može da se krene dalje.
Nova faza „demokratizacije“ razvoja igara
Meta sada otvara Pocket američkim korisnicima, nakon prethodnog testiranja u Brazilu. Aplikacija je i dalje eksperimentalna i nije dostupna svuda.
Ali pravac je prilično jasan.
AI više ne pokušava samo da napiše tekst, napravi sliku ili generiše video.
Sada pokušava da napravi nešto što možemo da igramo.
I to menja pitanje šta uopšte znači „praviti video-igru“.
Možda će za nekoliko godina dete moći da smisli igru tokom školskog odmora, opiše je AI-ju, pošalje je prijateljima i za deset minuta napravi novu verziju na osnovu njihovih sugestija.
Profesionalni game development zbog toga neće nestati.
Ali početna vrata u taj svet mogu postati mnogo šira.
A Meta je upravo pokušala da ih otvori – jednim običnim tekstualnim promptom.
Foto: Ilustracija/ pixabay
