Ljubomir Simović (Užice, 2. decembar 1935 – Beograd, 17. april 2025) bio je srpski književnik, prevodilac i akademik. Simović je bio redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti.
Simović je rođen u porodici skromnog građanskog sloja, u ratom i istorijom oblikovanom Užicu. Grad pod Starim gradom, sa svojom topografijom, legendama, pričama i mentalitetom, zauzeo je centralno mesto u njegovom stvaralaštvu.
Ratne godine i ranobojne slike iz detinjstva (bombardovanje, predmeti i glasovi nestalog vremena, utilitarna sirotinja posleratnih dana) kasnije će postati temelj u njegovoj poetici sećanja.
Školovanje
Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Užicu, gde se već kao đak isticao u pisanju.
Studije jugoslovenske i svetske književnosti završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Već tokom studija objavljivao je poeziju u književnim časopisima:
- Delo
- Letopis Matice srpske
- Književne novine
- Beograd postaje njegov drugi grad, ali Užice ostaje njegov glavni književni pejzaž.
Prve pesničke zbirke i generacijski kontekst
Simović pripada tzv. posleratnoj pesničkoj generaciji, uz:
- Stevana Raičkovića,
- Branka Miljkovića,
- Vaska Popu,
- Ivana V. Lalića.
Dvadesetogodišnji Simović pojavljuje se kao pesnik koji kombinuje tradicionalne motive sa modernim, otvara prostor za poetiku priče i naracije unutar lirske pesme, uz stalnu svest o prolaznosti.
Prve zbirke:
- Pesme (1958)
- Jedan život (1962)
- Užice sa vranama (1966) – knjiga koja ga je proslavila i učvrstila među najvećim lirskim glasovima epohe.
„Užice sa vranama“ i danas se smatra jednom od najboljih srpskih zbirki 20. veka.
Zreli pesnik: tematski i stilski svet poezije
Njegova poezija obuhvata nekoliko trajnih oblasti:
- Užice kao mitološki prostor
Užice nije samo grad – ono je:
- drama,
- legenda,
- sećanje,
- metafora života i smrti.
- Motiv ptica, kamenja i senki
Simović često koristi:
- vrane,
- ptice selice,
- senke,
- raspadljive predmete,
- kao simbole prolaznosti, trajanja, krhkosti i sudbine.
- Spoj lirike i pripovedanja
Njegova pesma često izgleda kao kratka drama, anegdota ili parabola.
- Ironija i tišina
Simović koristi blagu, tihu ironiju kao način refleksije o istoriji i ljudskoj prirodi.
Najpoznatije zbirke iz zrelog perioda:
- Dani, dani
- Posle ćutanja
- Odakle dolaze da nestanu
- Istorija moje ptice
Dramaturgija – od nacionalne balade do moderne tragedije
Simovićljev prelazak u dramsku književnost bio je prirodan: njegova poezija je već imala scensku dimenziju.
- „Hasanaginica“ (1974)
Dramska obrada narodne balade.
Predstavlja vrhunac spoja epske tradicije i modernog teatra.
I danas jedna od najizvođenijih drama na ex-YU prostorima.
- „Putujuće pozorište Šopalović“ (1985)
Najpoznatija i najnagrađivanija drama.
Smeštena u Užice tokom Drugog svetskog rata.
Tema: umetnost u vremenu zla, pozorište kao otpor i uteha.
- „Čudo u Šarganu“
Modernistička drama realističnih i metafizičkih slojeva.
- „Boj na Kosovo“ (1989)
Poetska drama o srpskom nacionalnom mitu.
Iako često vezana za politički kontekst perioda, umetnički ostaje izuzetno važna.
Esejistika, dnevnici i prozna prostranstva
Simović je autor izuzetne prozne kulture. Njegovi eseji, zapisi i „gradovi“ smatraju se remek-delima poetske proze.
Najpoznatije knjige:
- Beogradska knjiga
- Knjiga o Užicu
- Sedam kanona
- Uzice – moj grad
- raznovrsni dnevnici, putopisi, zapisi o pozorištu i jeziku.
Njegovi eseji su:
- lirizovani,
- bogati kulturološkom i istorijskom svešću,
- duhoviti,
- sa autentičnim glasom pripovedača.
Teme i poetika
- Prolaznost i sećanje
Simovićev opus je duboko obeležen filozofijom prolaznosti, koja je istovremeno melanholična i pomirena.
- Istorija i ljudska sudbina
Simović izbegava patetiku, ali ne i istorijske dubine.
- Mit i stvarnost
On uspeva:
– da mitologizuje stvarnost,
– i da realnost učini mitskom.
- Grad kao lik
Užice i Beograd u njegovim knjigama imaju status živih bića.
Nagrade i priznanja
Ljubomir Simović dobitnik je gotovo svih najvažnijih srpskih književnih nagrada:
- Nagrada „Miloš Crnjanski“
- Sterijina nagrada
- Nagrada Borislav Mihajlović Mihiz
- Disova nagrada
- Vukova nagrada
- Nagrada „Meša Selimović“
- Andrićeva nagrada
- NIN-ova nagrada (za dramu)
Uticaj i recepcija
Simović u srpskoj kulturi zauzima mesto koje spaja:
- pesničku mudrost,
- dramsku snagu,
- esejističku širinu.
Njegove drame pripadaju vrhuncu savremenog srpskog pozorišta, a poezija se smatra „jednom od najmelanholičnijih i najplemenitijih“ u našoj književnosti.
Užice, zahvaljujući njemu, postaje jedan od najprepoznatljivijih književnih gradova na Balkanu.
Smrt
Podržao je studentske proteste 2024-2025 i bio je kritičar politike SNS i Aleksandra Vučića.
Preminuo je 17. aprila 2025. godine.
Zaključak
Ljubomir Simović je pisac koji je uspeo da nađe meru između intimnog i istorijskog, između tragedije i ironije, između mita i svakodnevice. Njegov opus predstavlja jedan od najkompletnijih ukupnih književnih svetova u novijoj srpskoj tradiciji.
