Najprepoznatljivija osobina njegovog slikarstva je korišćenje jakog kontrasta svetla i tame, poznatog kao chiaroscuro.
Svetlo kod Karavađa nije dekorativno, već funkcionalno: ono usmerava pažnju na ključni trenutak scene, dok ostatak ostaje u dubokoj senci. Na taj način postiže snažan dramatični efekat i naglašava emocionalnu napetost likova.
