Julijanski kalendar uveo je rimski vladar Julije Cezar 46. godine pre nove ere. On je pretpostavljao da godina ima tačno 365 dana i 6 sati, ali se pokazalo da je stvarna dužina Sunčeve godine nešto kraća — oko 365 dana, 5 sati, 48 minuta i 46 sekundi. Zbog te male razlike, julijanski kalendar je počeo da kasni oko jedan dan na svakih 128 godina.
Da bi se ta greška ispravila, papa Grgur XIII je 1582. godine uveo gregorijanski kalendar, u kojem se prestupne godine računaju malo drugačije. Po tom pravilu, godine koje su deljive sa 100 nisu prestupne, osim ako su deljive sa 400 (na primer, 1600. i 2000. jesu prestupne, ali 1700. i 1900. nisu). Zahvaljujući toj izmeni, gregorijanski kalendar tačnije prati kretanje Zemlje oko Sunca.
Danas je gregorijanski kalendar u zvaničnoj upotrebi u većini sveta, dok se julijanski još uvek koristi u nekim crkvama, poput Srpske pravoslavne crkve, zbog čega postoji razlika od 13 dana između dva kalendara.
