Kada se govori o najvećoj krađi automobila, većina ljudi zamišlja organizovane bande koje noću odvoze vozila sa parkinga. Međutim, najveća „krađa automobila“ u istoriji nije izvedena uz obijanje brava i lažne dokumente, već uz državne pečate i diplomatske potpise.
Priča vodi u sedamdesete godine prošlog veka, kada je Severna Koreja sklopila veliki trgovinski sporazum sa Švedska. Posao vredan oko 70 miliona dolara obuhvatao je isporuku industrijske opreme, mašina i 1.000 automobila modela Volvo 144.
Automobili su stigli u Pjongjang 1974. godine. Ključevi su predati, vozila su izašla na ulice — ali novac nikada nije stigao u Švedsku.
Račun je jednostavno ostao neplaćen.
Umesto klasične krađe, dogodilo se nešto mnogo neobičnije: jedna država je uzela robu, a zatim decenijama ignorisala dug. Švedske kompanije su godinama slale opomene, ali bez uspeha. Dug je vremenom, sa kamatama, narastao na iznos koji se meri stotinama miliona dolara.
Posebna ironija cele priče jeste što su upravo ti automobili, koji nikada nisu plaćeni, postali jedan od simbola pouzdanosti. Volvo 144 bio je poznat po robusnosti, pa su mnogi primerci nastavili da služe severnokorejskim vlastima decenijama nakon isporuke. Neki od njih su još dugo mogli da se vide na ulicama Pjongjanga.
Tako je najveća krađa automobila u istoriji ostala bez potere, policijske akcije i hapšenja. Nema lopova sa maskom, nema ukradenih tablica — samo račun koji već pola veka čeka da bude plaćen.
Jer ponekad automobil ne nestane preko noći. Ponekad samo promeni državu vlasnika. A račun ostane da putuje kroz istoriju.
Aleksandar od Beograda
