Sveti prorok Jezekilj (hebrejski: יְחֶזְקֵאל – Jehезkel, „Bog jača“ ili „Bog će ojačati“) jedan je od velikih starozavetnih proroka. Živeo je u 6. veku pre nove ere, u vreme kada je drevni narod Judeje doživeo jedan od najvećih istorijskih lomova – pad Jerusalima i Vavilonsko ropstvo.
U pravoslavnoj crkvi njegov spomen se obeležava 21. jula po crkvenom kalendaru (3. avgusta po novom kalendaru).
Život proroka Jezekilja
Jezekilj je bio sin sveštenika Vuziја i pripadao je svešteničkom rodu. Rođen je oko 622. godine pre Hrista, najverovatnije u Judeji. Kao mladić doživeo je veliku tragediju svog naroda: kralj Nabukodonosor II, vladar Vavilona, osvojio je Jerusalim i odveo veliki broj Judejaca u izgnanstvo.
Godine 597. pre Hrista, među prvim zarobljenicima koji su odvedeni u Vavilon nalazio se i Jezekilj. Tamo je, pored reke Kebar, dobio proročki poziv od Boga.
Prema biblijskom predanju, imao je oko 30 godina kada je postao prorok – upravo u godinama kada bi po tadašnjim jevrejskim pravilima započinjao svešteničku službu.
Prvo viđenje – slava Božja
Jedno od najpoznatijih Jezekiljevih viđenja opisano je na početku njegove knjige. Video je nebesku pojavu:
- veliki oblak sa ognjem,
- četiri tajanstvena bića sa četiri lica,
- točkove pune očiju,
- presto na kome je bila slava Božja.
Ta vizija postala je jedna od najznačajnijih scena starozavetne proročke književnosti.
Četiri lica bića – čoveka, lava, vola i orla – kasnije su u hrišćanskoj tradiciji povezivana sa četiri jevanđelista:
- čovek – Matej,
- lav – Marko,
- vo – Luka,
- orao – Jovan.
Proročanstva o Jerusalimu
Jezekilj je prorokovao u vreme kada su mnogi Judejci verovali da će Jerusalim ipak biti pošteđen. Međutim, on je upozoravao da će grad pasti zbog udaljavanja naroda od Boga, nepravde i idolopoklonstva.
Njegovo proročanstvo se ostvarilo kada je 586. godine pre Hrista Nabukodonosor razorio Jerusalim i srušio Solomonov hram.
Jezekilj je tada imao težak zadatak: da narodu u izgnanstvu objasni da katastrofa nije kraj, već početak duhovnog preobražaja.
Vizija suvih kostiju
Jedna od najpoznatijih biblijskih slika nalazi se u 37. glavi Knjige proroka Jezekilja.
Prorok vidi dolinu prekrivenu suvim kostima. Bog ga pita:
„Može li oživeti ove kosti?“
Nakon njegove molitve, kosti se spajaju, prekrivaju mesom i ponovo dobijaju život.
Ova vizija predstavlja:
- obnovu izraelskog naroda posle izgnanstva,
- nadu posle potpunog uništenja,
- simbol vaskrsenja mrtvih u hrišćanskom tumačenju.
Proročanstvo o novom hramu
U završnim poglavljima svoje knjige Jezekilj opisuje veličanstvenu viziju budućeg hrama i obnovljenog Jerusalima.
Zbog toga se često smatra prorokom obnove i nade – čovekom koji je govorio narodu da Bog nije napustio svoj narod čak ni u najtežim vremenima.
Smrt proroka Jezekilja
Prema jevrejskom predanju, Jezekilj je umro u Vavilonu početkom 6. veka pre Hrista. Predanje govori da ga je ubio jedan od judejskih izgnanika koga je ukorio zbog idolopoklonstva.
Njegov grob se prema tradiciji nalazi u današnjem Iraku, u blizini mesta Al-Kifl, gde je vekovima bio poštovan i među Jevrejima i među hrišćanima.
Značaj Svetog proroka Jezekilja
Jezekilj je ostao upamćen kao:
- prorok Božje slave,
- prorok obnove,
- glasnik nade u vremenu propasti,
- jedan od najdubljih starozavetnih vizionara.
Njegova poruka može se sažeti u jednu misao: ni najveći pad naroda i čoveka ne mora biti poslednja stranica – obnova je moguća kada postoji vera i promena srca.
