Franačko carstvo nastaje u 8. i 9. veku pod dinastijom Karolinga, posebno za vreme Karla Velikog (742–814), koji 800. godine biva krunisan za cara u Rimu. Njegova ideja bila je obnova zapadnog rimskog jedinstva pod hrišćanskom vlašću.
Nakon njegove smrti, carstvo se postepeno deli zbog sukoba među naslednicima. Ključni trenutak je Verdunski sporazum 843. godine, kada se carstvo deli na tri dela: Zapadnu Franačku, Istočnu Franačku i srednji pojas.
Zapadni deo će kasnije postati jezgro moderne Francuske. Slabljenje centralne vlasti, upadi Vikinga u 9. i 10. veku i jačanje lokalnih feudalaca dovode do fragmentacije političke moći.
