„Ulica otvorenog srca“ je postala jedan od onih tihih, ali važnih simbola Beograda – dokaz da grad nije samo arhitektura i istorija, već i ritual. Ona je učvrstila sliku Beograda kao grada koji se ne zatvara u sebe, koji ume da bude bučan, ali i nežan. Manifestacija je pokazala da Beograd ima urbanu solidarnost, onu vrstu empatije koja ne traži aplauz. Kroz godine, mnogi stranci su upravo tog 1. januara prvi put „upoznali“ Beograd – ne kroz muzeje, već kroz ljude na ulici. U tom smislu, „Ulica otvorenog srca“ bila je živi portret grada, naslikan hodanjem, muzikom i razgovorima.
Kako je manifestacija Ulica otvorenog srca oblikovala identitet Beograda kao grada?
