Jelisaveta Kotromanić (1340–1387), kćerka bosanskog bana Stefana II Kotromanića i poljske princeze Jelisavete Pjast, bila je jedna od najznačajnijih ženskih figura srednjovekovne Evrope. Njen život bio je prepun političkih intriga, diplomatskih saveza i tragičnih obrta.
Poreklo i mladost
Jelisaveta je rođena 1340. godine u Bosni. Iako neki istoričari tvrde da je bila jedino preživelo dete svog braka, drugi pominju njenu sestru, celjsku groficu Katarinu. Ban Stefan II je odbio bračnu ponudu srpskog cara Dušana za svog sina Uroša, želeći da uz miraz vrati zahumsku oblast.
Kao deo diplomatskih saveza, Jelisaveta je poslata na ugarski dvor kod kraljice majke Jelisavete Pjast, gde je sklopljen brak sa ugarskim i poljskim kraljem Lajošem I.
Brak sa Lajošem I
20.juna 1353. godine Jelisaveta se udala za Lajoša I. Brak je bio politički pokret koji je osigurao ugled bana Stefana II među evropskim vladarima. U početku je Lajoš i Jelisaveta bili svekršti rođaci u četvrtom kolenu, što je zahtevalo odobrenje pape za zakonitost braka.
Uprkos braku, Jelisaveta nije bila krunisana, a u početku je živela potpuno podređena svojoj dominantnoj svekrvi, kraljici majci. Prvih sedamnaest godina braka nije imala dece, što je dovodilo do spekulacija o njenoj neplodnosti. Međutim, 1370-ih, konačno je rodila tri kćerke: Katarinu (1370–1378), Mariju (1371–1395) i Jadvigu (1373–1399).
Regentstvo i politički uticaj
Lajoš je umro 1382. godine, ostavivši desetogodišnju Mariju kao kraljicu Ugarske. Jelisaveta je preuzela ulogu regenta, vodeći državu u ime kćerke. Ona je pažljivo upravljala dvorom, pregovarajući o braku Marije sa Žigmundom Luksemburškim i planirajući saveze koji bi osigurali uticaj njene porodice.
Istovremeno je pripremala mladju kćerku Jadvigu za poljski presto. Iako je Poljska izrazila želju da prekine personalnu uniju sa Ugarskom, Jelisaveta je odložila slanje Jadvige u Poljsku dve godine, vodeći pregovore o braku i nasleđivanju.
1385.godine, Žigmund Luksemburški je došao u Ugarsku i oženio Mariju, osuđujući Jelisavetin pokušaj da kćerku uda za francuskog princa.
Tragičan kraj
Nakon Žigmundovog odlaska 1386. godine, Marija je zbačena sa prestola u korist napuljskog kralja Karla III. Jelisaveta i Marija su bile prisiljene da prisustvuju njegovo krunisanje. Međutim, Jelisaveta je naručila ubistvo Karla III, vraćajući kćerki presto.
Skoro odmah nakon toga, Jelisaveta i Marija su otete u Hrvatskoj od strane moćnih plemića koji su želeli da osvete smrt Karla III. Dve kraljice bile su odvedene na obalu Jadrana, u Novigrad blizu Zadra. Jelisaveta nije uspela da izbegne smrt i 16. januara 1387. godine bila je zadavljena po naređenju Karlove udovice, Margarite, pred očima svoje kćerke.
Njeno telo je tajno sahranjeno u crkvi svetog Krševana, a tri godine kasnije preneto u Stolni Beograd.
Nasleđe
Nijedna od Jelisavetinih kćeri nije ostavila potomstvo, pa je njena linija izumrla smrću Jadvige. Jelisaveta je ostala upamćena kao retka žena u srednjovekovnoj Evropi koja je zauzimala poziciju de fakto vladara Ugarske, više od jedne decenije, pre nego što se pojavila Marija Terezija kao sledeća značajna vladarka.
Foto: Ilustracija/ Aleksandar od Beograda
