Izbori za odbornike Skupštine Beograda 1906.

Dana 15. januara 1906. održani su izbori za beogradske časnike, odnosno za odbornike i njihove zamenike Skupštine Beograda. Ovi izbori predstavljaju važan momenat u istoriji lokalne samouprave Srbije u periodu posle uvođenja Zakona o opštinama iz 1902. godine.

Organizacija i pravni okvir

Prema Zakonu o opštinama iz 1902. godine, Opštinski odbor Beograda sastojao se od 30 odbornika i 15 zamenika. Mandat odbornika i njihovih zamenika trajao je dve godine, isto koliko i mandat predsednika opštine.

Predsednik opštine morao je ispunjavati posebne kvalifikacije: ili da je završio fakultet ili stručnu školu, ili da ima najmanje deset godina službe u sudstvu ili policiji. Izabrani predsednik opštine potvrđivan je kraljevim ukazom, iako zakon nije precizirao šta bi se desilo u slučaju da kralj tu potvrdu ne izda.

Izborno pravo je u to vreme doživelo značajnu promenu. Dok je glasanje do 1905. godine bilo javno, izmene zakona od 3. decembra 1905. uvele su tajno glasanje, što je bio važan korak ka demokratizaciji lokalne vlasti.

Tok izbora

Izbori 1906. godine protekli su mirno, bez intenzivne propagande, plakata i javnih skupova. Ipak, izlaznost je bila veća nego na prethodnim parlamentarnim izborima, što pokazuje rast političkog angažovanja građana Beograda.

Kandidati i političke stranke

Samostalci su za predsednika opštine kandidovali tadašnjeg predsednika Kosta Glavinića.

Naprednjaci su kandidovali Nikolu D. Stevanovića, bivšeg predsednika beogradske opštine.

Na osnovu ovih rezultata, samostalci su formirali opštinsku upravu, a Kosta Glavinić postao predsednik opštine. Međutim, ukupno gledano, u Skupštini su samostalci imali 18 odbornika i zamenika, dok su ostale stranke zajedno činile 27 članova, što je ukazivalo na nejedinstvenu političku raspodelu moći.

Istorijski značaj

Ovi izbori odražavaju šire političke i društvene tokove u Srbiji početkom 20. veka: uvođenje tajnog glasanja, rast političke svesti građana i multiparlamentarni karakter lokalne vlasti u Beogradu. Takođe, pokazuju da lokalna samouprava nije uvek bila jednostavno podložna jednoj stranci, već je funkcionisala u okviru složenih političkih koalicija i opozicionih snaga.

Ako ste propustili