Novinari traže pravdu. Roditelji žrtava traže pravdu. Studenti traže pravdu. Građani traže pravdu. Svi je traže, ali izgleda da je pravda u bekstvu.
Krije se i od sudova, i od poštenih izbora koji su u tri mesta za sedam dana. Krije se ili beži godinama od predsednika svih građana, koji uspeva da bude kandidat za svaki opštinski tron i uvek gubi, dok neko blizak njemu dobija. Koji je nepoznanica i za građane.
Možda je pravda na merama, možda u kućnom pritvoru o kome nismo obavešteni, možda se samo odmara dok građani pokušavaju da shvate razliku između izborne kampanje i cirkusa. Ako se ipak javi, reci te da ne zovi plavi broj. To je samo zamenski za šatorski.
U međuvremenu, novci se dele, zakoni se prepisuju sami sebi, a institucije gube dah dok ih predsednik šeta po lokalnim izborima kao da su izloženi eksponati u muzeju. Pravda je u strahu jer ima mnogo posla.
Dakle, Beograde, dobro jutro. Pravda još nije stigla, a kada dođe — spremite se za šou.
