U nekadašnjem Beogradu, naročito nakon Prvog svetskog rata, običaji obeležavanja velikog praznika Bogojavljenja menjali su se u skladu sa vremenima koja su dolazila. Ipak, jedan način proslave ostajao je nepromenjen sve do Drugog svetskog rata.
Već u ranim jutarnjim satima, veliki broj građana – koji se iz godine u godinu uvećavao – okupljao se oko Saborne crkve. U rukama su nosili flaše, bokale i druge posude kako bi poneli kući osveštanu vodu. Hladnoća nije bila prepreka: u pojedinim godinama sneg je znao da dostigne visinu do kolena, ali su Beograđani i tada strpljivo čekali po nekoliko sati da bi zahvatili bogojavljensku vodu.
Nakon Svete liturgije u Sabornoj crkvi, crkvena povorka, predvođena patrijarhom, kretala je ka obali Save. Iza sveštenstva sledili su srpski oficiri i žandarmi, članovi Vlade Kraljevine Srbije, gradski čelnici, ali i nepregledna kolona građana.
Duž Karađorđeve ulice bili su postrojeni srpski vojnici, stojeći u stavu mirno, dok su se u pozadini čuli plotuni i pucnji iz topova. Početkom tridesetih godina prošlog veka, prizor je bio još svečaniji: počasni vod sa zastavom Kraljevine, pukovi vojnika iz svih rodova vojske i vojna muzika davali su ovom prazniku državnički i simbolički značaj.
Na savskoj obali bila je postavljena manja drvena bina, sa koje je patrijarh zahvatao vodu i obavljao čin osvećenja reke Save. Bina je bila ukrašena slamom, a na njoj je stajao krst izrađen od veštačkog leda. Uz samu obalu, na slami, postavljao se još jedan ili dva krsta, koji su nakon osvećenja puštani da plutaju Savom.
Po završetku obreda, patrijarh je blagosiljao okupljene i upućivao ih na hrišćanski život. Kada bi se crkvena povorka vratila ka Sabornoj crkvi, mnogi sugrađani ostajali su na obali kako bi zahvatili osveštanu vodu iz buradi postavljenih za narod.
Ova bogojavljenska tradicija, duboko ukorenjena u verski i društveni život Beograda, održavala se bez prekida sve do Drugog svetskog rata. Nakon njegovog završetka i dolaska komunističke vlasti, običaj više nikada nije u potpunosti obnovljen.
Foto:Ilustracija/Beogradske vesti
Autor: Aleksandar od Beograda
