Prepodobni Makarije Egipatski jedan je od najvećih otaca pustinje i stubova ranog hrišćanskog monaštva. Rođen je u Egiptu u IV veku, a već kao mlad povukao se u pustinju Skite (Vadi Natrun), gde je postao učenik svetog Antonija Velikog.
Makarije je bio poznat po izuzetnoj smirenosti, rasuđivanju i dubokoj molitvi. Savremenici su ga nazivali „zemljanim bogom i nebeskim čovekom“, jer je u sebi spajao krajnju jednostavnost života sa visinom duhovnog iskustva. Izbegavao je slavu, ljudsku pohvalu i vlast, iako je imao ogroman autoritet među monasima.
Predanje govori da je bio obdaren darom prozorljivosti i isceljenja, ali da je sve to pripisivao Božijoj milosti, a ne sopstvenoj vrlini. Posebno je naglašavao borbu sa unutrašnjim strastima, govoreći da je srce bojno polje na kome se odlučuje čovekova sudbina.
Njegove Duhovne besede (pripisane njemu ili njegovoj školi) imaju ogroman uticaj u pravoslavnoj asketskoj tradiciji. U njima Makarije govori o dejstvu Svetog Duha u čoveku, o unutrašnjoj slobodi, pokajanju i preobraženju srca.
Postradao je i prognan tokom arijanskih progona, ali se nakon toga vratio u pustinju, gde je i okončao svoj zemaljski život u miru.
Srpska pravoslavna crkva proslavlja Prepodobnog Makarija Egipatskog 19. januara (1. februara po novom kalendaru).
