Godine 1871, nakon što je Srpsko narodno pozorište (SNP) konačno obezbedilo svoju prvu stalnu pozorišnu zgradu – Građansku dvoranu u Novom Sadu, upravitelj Društva za Srpsko narodno pozorište, Antonije Hadžić, pokrenuo je prvi srpski pozorišni list pod nazivom Pozorište. Ideja je bila jednostavna, ali ambiciozna: približiti pozorište publici, pratiti rad ansambla i promovisati umetnost drame u Srbiji.
Prvi broj Pozorišta izašao je 26. decembra 1871., a list je od tada, sa izuzetkom 1880. i 1883. godine, izlazio gotovo kontinuirano do 1908. godine. U svojim počecima, list je izlazio četiri puta nedeljno i sadržao je najave predstava, kritike i prikaze izvedbi, dok je poslednja stranica bila posvećena plakatu za narednu predstavu.
Antonije Hadžić je od samog početka vodio uredništvo, ali je, kada je ansambl SNP-a krenuo na gostovanja izvan Novog Sada, od maja 1872. do marta 1875. za urednika postavljen Jovan Bošković. U tim periodima list je izlazio dva puta mesečno, kako bi publika uvek bila obaveštena o aktivnostima pozorišne družine, bez obzira na mesto njenog izvođenja.
Format lista menjao se tokom godina: prvo godište štampano je na 26 x 20 cm, od 1873. do 1885. na 31 x 24 cm, a od 1886. do 1908. na 33 x 24 cm. Kroz ove godine, Pozorište je postalo važan izvor informacija o radu SNP-a, objavljujući kritike, rasprave o umetnosti, biografije i nekrologe glumaca, izveštaje mesnih pozorišnih odbora, pa čak i kompletne pozorišne komade. Zahvaljujući ovim zapisima, list je ostavio neprocenjivu građu za istoriju srpskog pozorišta.
Jedan od poznatih artefakata iz ovog perioda jeste litografski portret glumaca Draginje i Dimitrija Ružića iz 1886. godine, koji danas čuva Pozorišni muzej Vojvodine, svedočeći o važnosti lista i njegovoj ulozi u dokumentovanju pozorišne istorije.
Po prestanku izlaženja Pozorišta 1908. godine, dve godine kasnije, list je ponovo pokrenut u Novom Sadu od strane Srpskog učiteljskog deoničarskog društva „Natošević“, sa Jovanom Grčićem kao urednikom. Prvih osam brojeva iz novembra 1909. želelo je da nastavi kontinuitet Hadžićevog lista, ali je upravni odbor SNP-a osporio pravo na ime. Tako je list od 21. novembra 1909. nastavio svoj život pod novim nazivom – Novo Pozorište.
Kroz svoje dugovečno postojanje, Pozorište nije bio samo list, već i živi zapis epohe, ogledalo kulturnog života Novog Sada i srpskog naroda, svedok razvoja pozorišne umetnosti i profesionalizacije glumačkih ansambala.
